Lako je manipulisati sa podijeljenom i utorenom populacijom…

Jedan od prioriteta svakako biće razbijanje (bukvalno!) apotekarske mafije i nacionalizacija lanca apoteka “Moja apoteka”. Nacionalizacija po Putinovom modelu: ima da (raz)bijem kumove Dodika i Škrbića dok god ne potpišu da će lopovlukom stečene apoteke vratiti narodu.

Znate li Putinovu tajnu brzog ekonomskog oporavka Rusije? Nekih desetak tajkuna, koji su banditski privatizovali gro ruskog društvenog bogatstva, Putin je jednostavno pozatvarao. Utamničenima ponudio je  na potpisivanje ugovore kojima svoje kompanije vraćaju državi. I mahom su potpisivali jer alternative nije bilo.

Znači, osvajanje vlasti na izborima služi za stavljanje pod kontrolu državno-represivnog aparata, ali upravo sa ciljem da se službena lica ne miješaju u svoj posao – kako to decenijama čine. Samo krajnje lakovjerni mogu vjerovati da je sa ovakvim tužiocima i sudijama moguće oduzimati nelegalno stečenu imovinu. Teorijski jeste moguće, ali bi proces trajao nekoliko vijekova.

U stvari sva mudrost je uspostaviti kontrolu nad realno represivnom komponentom sistema – policijom. Novi ministar prvog dana posmjenjuje dvadeset načelnika uprava i imenuje svoje ljude, a ovi za sedmicu-dvije  izmijenjaju kompletan rukovodni sastav.

Kasnije sve to valja zakonski promijeniti i potpuno eliminisati političke uticaje na policiju, ali barabe u startu valja tući njihovim metodama. Ukoliko se lopine pozovu na ustavna prava taman ih podsjetimo kako za preko dvije decenije nisu objavili državni i entitetski ustav, pa nismo u mogućnosti ispoštovati prava kakva pojma nemamo gdje su propisana.

Dobro je što nemamo ustava. Tako unutar policijskog sistema možemo oformiti specijalni tim inspektora za primjenu “sofisticiranih” metoda istraživanja. Prvo će lopuže da biju dok ne otkriju šta su pokrali i gdje su zaštekali račune, a potom dok ne potpišu kako se svega odriču u korist naroda.

Za tu svrhu odlično je upotrebljiv tvrdo ukoričeni “Komentar zakona o krivičnom postupku RS-a”. Znam da je ta knjiga dostavljena svim organizacionim jedinicama policije (dakle upotrebljiva svuda), a pošto sam je pročitao znam i koliko je tvrda i teška. Odlična za batinanje!

Dakle, kompletan postupak oduzimanja nelegalno stečenje imovine provedete primjenom “Zakona o krivičnom postupku”, a sa fokusom na komentar zakona. Kad god u postupku postoje svjedoci i njima treba davati tu tešku knjižurinu i omogućiti im “suočavanje” sa osumnjičenima. Tako da sve bude zasnovano na zakonu.

Za ogledni primjer ovakve nacionalizacije posebno mi je interesantan lanac apoteka “Moja apoteka”. Kada sam kao inspektor za organizovani kriminal počeo raditi enormni kriminal na štetu Fonda zdravstva RS-a, ova kompanija imala je tridesetak apoteka.

Prvo su oteli kompletnu imovinu apotekarske ustanove grada Banjaluke, a potom su teškim lopovlucima kompaniju podigli na preko šezdeset apoteka sa desetak miliona zarade godišnje. Zamislite, bitange su falsifikovane recepte slali FZO i prihodovali milione na bazi fiktivnog prometa.

Dodikov miljenik, doktor Aleksandar Miljuš, sa pozicije direktora prijedorske filijale FZO preko tri godine refundirao je skupe lijekove za koje je znao da ih uopšte nema na našem tržištu. Koliki je stepen bezobrazluka postojao u tom kriminalu vidite po tome što su refundirali izdavanje lijekova kakih nije bilo na našem tržištu.

Zašto sam uvjeren da će Milorad Dodik i kum mu Ranko Škrbić vratiti narodu ovaj lanac apoteka? Mogu to brzinski potpisati, a mogu rizikovati i prolaženje golgote kakvu su meni priredili kada su sprječavali istragu u pomenutom kriminalu. Nemaju oni mentalnu snagu ni da pokušaju izdržati onakvu torturu, tako da će potpisivati brzinom svjetlosti. Vjerujte mi.

Elem, valja znati i dodatni “argument” ovakve nacionalizacije. Neće Dodik, Škrbić i slični biti pritvoreni zbog privrednog kriminala, nego zbog ubistava. Kad “propjevaju” oko ubistava, a hoće kao i mnogi prije njih, vjerujte da im imovina neće biti toliko važna.

Znam da ovo djeluje utopijski, pa će i prije izbora krenuti građanska akcija kakvoj se niko nije nadao. Nešto dosad neviđeno i to na nivou cijele BiH. Još kako ćemo barabe prodrmati, a možebitno i eliminisati iz institucija.

Valja prije izbora narodu pokazati kako se bori sa umišljenim oligarsima, pa da ljudi znaju za koga glasati. I to na objedinjenim lokalnim i opštim izborima. Iskreno, određene akcije već bi pokrenuli da nismo ovoliko fokusirani na stvaranje informacionih pretpostavki. Kad mašinerija startuje biće jasno o čemu se radi, ali i kasno da bitange bilo šta spriječe.

Znate, ovakva Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, Federacija BiH i ostala čudesa tek su posljedice razjedinjenosti građana. Lako je manipulisati sa podijeljenom i utorenom populacijom. Zato politiku valja upraviti ka svenarodnom jedinstvu u borbi protiv oligarhije i nepravde.

Kad mi ove krvopije eliminišemo sa pozicija lako ćemo urediti državu po modelu javne uprave. Na polju uređenja države postoje jasno utvrđeni principi, standardi i instrumenti. Za većinu problema sa kakvima ova zemlja i region tavore decenijama nauka i struka davno su iznašle rješenja.

Kako bi što brže dolazili do rješenja fokusiran sam na mogućnosti elektronske peticije. Ukoliko unija građanskih pokreta u kojoj djelujem okupi kritičnu masu nametnućemo elektronsku peticiju kao osnovni oblik predlaganja normativnih izmjena.

Opet, peticija je u funkciji referenduma. Na godišnjem nivou organizujem jedan-dva referenduma sa po pet-deset pitanja prethodno iskristalisanih za dobijanje plebiscitarne podrške. Dakle, direktnom demokratijom narod realizuje društvene promjene.

Znam, neće to ići lako sa ovakvim krvopijama na pozicijama moći. Zato i ukazujem da sam spreman iskoristiti i neka stara znanja i vještine na polju “razbijanja”. Vjerovali ili ne, za par mjeseci ima da izbrišem sjećanja na pojedince. Sa svom raspoloživom silom za dvanaest godina nisu me uspjeli slomiti, a meni treba tek par mjeseci pozicije da ih pometem do zadnjega.

Uostalom, uskoro kreću prve akcije po kojima će se svako moći odrediti u pogledu pridruživanja daljoj borbi. Znam da ljudi žele biti akteri društvenih promjena, da žele biti društveni subjekti, ali i da su nakon prošlogodišnjih izbora shvatili lažljivost i ogavnost dominantnih političkih garnitura.

Zato budućnost vidim u svenarodnoj fronti okupljenoj oko novih ljudi i novih ideja. Nadam se da je suština “politike razbijanja” shvatljiva i prihvatljiva većini napaćenog naroda, pa i o kakvom “razbijanju” govorim.

Slobodna-bosna.ba