Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH) oglasio se povodom, kako su kazali skandaloznih amandmana koje je uputilo Udruženje poslodavaca FBiH na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu.
Iz Sindikata su posebno istaknuli da poslodavci u Federaciji BiH urušavaju radnička prava umjesto da rade na oporavku ekonomije i nagrađivanju radnika.
“Sada je više nego jasno da Udruženje poslodavaca FBiH vrijeme pandemije i stanja nesreće koje je proglašeno u Federaciji BiH pokušava iskoristiti da potpuno devastira radnička prava i obespravi radnike, te da sav rizik poslovanja sa poslodavaca prebaci na radnike i njihove porodice.
Kako drugačije objasniti njihovo insistiranje na izmjenama i dopunama zakona o radu, ali i skandalozne amandmane na ovaj zakon do kojih je došao Savez samostalnih sindikata BiH”, saopćeno je iz Saveza.
Oni objašnjavaju šta je Udruženje poslodavaca FBiH predložilo tvrdeći da je izostala briga za radnike. Ovo su njihova tumačenja amandmana poslodavaca:
1. Predložili su da za vrijeme stanja nesreće, odnosno vanrednog stanja poslodavac radniku može dati otkaz bez isplate zakonske otpremnine, ako radnik dva mjeseca nakon prestanka stanja nesreće ponovo zasnuje radni odnos.
2. Da poslodavac može prema vlastitoj procjeni skratiti radno vrijeme radnicima ako ima pad prihoda 20posto i više i proporcionalno im smanjiti platu sve do iznosa minimalne plate, koja ničim nije definisana. Ne moramo posebno isticati da je ovih 20 posto uzeto iz Korona-zakona i da je intencija uzeti subvenciju od države, a nakon izmjena zakona o radu uzeti i od radnika, samo da ne bi trpio kapital poslodavca.
3. Da radnika može poslati na neplaćeno odstustvo do dva mjeseca u toku kalendarske godine. Dakle, da mu može uzeti još dvije mjesečne plate sa doprinosima.
4. Da radnika može poslati na plaćeno odsustvo do tri mjeseca u toku kalendarske
godine, s tim da bi iznos ove naknade odredio poslodavac, vjerovatno vodeći računa o potrebama radnika a ne o svom kapitalu, što pokazuju i ovi amandmani.
5. Da može radnike poslati na tzv. “čekanje posla” do tri mjeseca u toku godine ako
ima pad prihoda 20 posto i veći, a ukoliko radnike u roku od tri mjeseca na pozove na posao, prestao bi im radni odnos. Dio radnika bi poslali na na čekanje, neplaćeno odsustvo i slično, a teret njihovog posla bi prebacili na radnike koji ostanu da rade. Posao ide u manje-više istom obimu, a poslodavac bi uštedio na plaćama. Više puta viđen scenario.
6. Da može otkazati ugovore o radu za više od 5 radnika bez konsultacija sa Vijećem zaposlenika ili sindikatom.
7. Da svi kolektivni ugovori koji ne budu usklađeni sa ovim zakonom prestanu važiti čime bi se ponovio isti scenario kao i 2015. godine.
8. Na kraju, iz Udruženja poslodavaca predlažu i da se suspenduje Zakon o vijeću
zaposlenika, član 23. do 26. kako bi sve gore navedene odluke i mjere mogli provesti što brže i što lakše, bez obaveze konsultacija ili traženja saglasnosti od sindikata. Toliko o partnerstvu i socijalnom dijalogu.
“Prosto je nevjerovatno da se neko, ko sebe zove poslodavcem, a mnogi od njih čak i patriotama, uopće usudio ovako nešto staviti na papir, pa makar se radilo samo o prijedlogu. Da stvar bude gora, sve je zamotano u omot brige za radnicima i za njihovu dobrobit”, rekli su iz Saveza.
Oni se pitaju “Da li je uopće normalno i humano tražiti izmjene ključnih zakona iz radnog zakonodavstva u vrijeme kada se trebamo boriti za što hitniji oporavak ekonomije i vraćanje na posao više od 30.000 radnika koji su posljednjih mjesec dana ostali bez posla? U vrijeme kada radnici moraju dolaziti na posao i raditi izloženi riziku zaraze, ugrožavajući time sebe i svoje porodice. Umjesto da se ovi radnici dodatno nagrade, kao što to rade zemlje u okruženju i Europi, mi trebamo, na osnovu želja poslodavaca i Vlade, mijenjati najvažnije zakone da bismo radnika totalno ponizili i uništili. A zašto? Pa zato da ne bi osiromašili oni koji su od 2016. godine ostvarivali profite od tri milijarde maraka godišnje, a nisu se sjetili, čast izuzecima, dio svog profira podijeliti i radnicima. Da ne bi trpili oni koji su u februaru 2018. godine kad nije bilo korone jednostrano otkazali Opći kolektivni ugovor i time radnike ostavili bez akta kojim je bio regulisan minimum materijalnih prava, a koji je u sličnoj formi postojao 28 godina. I da ne bi trpili oni koji su u prethodnim godiama ostvarivali čistu zaradu od 10 do 115 miliona maraka,
a radnici im rade za plate do 500 maraka.”
Iz Saveza samostalnih sindikata BiH poslodavcima su poručili “Neka vam je na obraz, ako obraza imate”.
Kako su kazali, smatrali su da su predložene izmjene i dopune zakon o radu najgore što je moglo biti smišljeno, ali da su amandmani poslodava pokazali da ne postoji granica u pokušajima da obesprave radnike i učine ih robovima.
“Ono što svi moraju imati na umu, a posebno poslodavci, je da su krenuli putem koji bi ih mogao odvesti u propast i da je svaki radnik pojedinačno vrjedniji od cjekupnog njihovog kapitala. To je uvijek tako bilo, tako je sada i tako će biti”, zaključili su u Savezu.
Bhdijaspora.net
