DVA MJESECA PANIKE

Vlast u Republici Srpskoj ne mari ni za Ustav ni za zakone kada provodi svoje nakane, pa je ovaj bh. entitet bio u vanrednom stanju puna dva mjeseca. Za sve to vrijeme rad Narodne skupštine bio je suspendovan, a ulogu najvišeg zakonodanog tijela preuzela je predsjednica RS, koja je donijela čak 20 uredbi za zakonskom snagom. Zanimljivo je da je prva od tih uredbi bila ona o zabrani širenja panike i lažnih informacija, koja je, nema sumnje, bila sračunata za obračun vlasti sa svima onima koji se usude da kritikuju mjere donesene u vrijeme širenja korona virusa. Uredba je posle desetak dana poništena, ne zato što je vlast shvatila svoju grešku, već zato što su je na to primorali pojedini međunarodni predstavnici u BiH.

Sagledavajući dva mjeseca vanrednog stanja u RS, policijskog časa, zabrane kretanja vikendom izvan mjesta prebivališta, trodnevnog držanja u karantinu cijelog stanovništva u RS tokom vaskršnjih praznika, skoro potpunog ograničavanja slobode kretanja osobama starijim od 65 godina, postavlja se pitanje kakvi su bili efekti svih tih mjera, kao i uredbi sa snagom zakona koje su donesene tokom vanrednog stanja?

Što se tiče vladajućih stranaka one su u Narodnoj skupštini izglasale da je vlast bila bezgrešna. Tako im je dan prije glasanja naredio Milorad Dodik, poručivši im da moraju da usvoje zaključak da tokom vanrednog stanja vlast nije napravila nijednu grešku.

„Viškoviću, šta ti govoriš možda smo negdje i pogriješili. Hoću da sutra bude usvojen zaključak da nije bilo nijedne greške, da je sve bilo perfektno“, bila je direktiva koju je Dodik izdao poslanicima vladajuće većine.

IZNUĐENI ZAKLJUČAK

Naređeno, učinjeno. Dan kasnije poslanici stranaka iz vlasti izglasali su zaključak koji glasi:

„Narodna skupština Republike Srpske konstatuje da su Glavni koordinacioni tim, Republički krizni štab, predsjednik Republike i Vlada Republike Srpske u vanrednoj situaciji i vanrednom stanju, a koje je proglašeno usljed pandemije virusa COVID-19, maksimalno predano i efikasno obavljali svoje dužnosti, te da je pravovremenim postupanjem pomenutih organa sačuvano javno zdravlje građana Republike Srpske i održana privredna aktivnost“.

Bilo bi dobro da je bilo tako, ali, nažalost, nije. Epidemija korona virusa potvrdila je ono što se odavno znalo, da je zdravstveni sistem u RS na izdisaju, da bolnice ne raspolažu ni osnovnim sredstvima za rad, pa su mnogi ljekari i medicinske sestre, čak i u UKC Banjaluka, sami sebi kupovali zaštitne maske i naočare, rukavice… Od rukovodstva su dobili po jednu masku, koju su koristili po sedam dana!

Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH u RS, zaključno sa 24.05., registrovano je 1359 slučajeva oboljelih od korona virusa, a u Federaciji BiH, koja ima skoro duplo više stanovnika, 1022. U RS su od početka epidemije od posljedica korona virusa preminule 102 osobe, a u Federaciji BiH 38. Smrtnost od korona virusa u RS najveća je u regionu i iznosi oko 7 procenata, dok, recimo, taj procent u Srbiji iznosi 2,2 posto, a u Hrvatskoj je još manji.

Skandalozno je bilo i funkcionisanje karantina za ljude koji su dolazili iz inostranstva, a koje su trpali u iste prostorije, prethodno ih ne testirajući da provjere da li među njima ima pozitivnih na korona virus.

Vlast i rukovodstvo UKC-a su pokušali da zataškaju i činjenicu da je ta zdravstvena ustanova u jednom momentu postala klaster, odakle se korona virus proširio iz Banjaluke i druge gradove RS. Riječju, pacijente koji su se u UKC Banjaluka liječili od drugih bolesti, otpuštali su kućama, bez prethodnog testiranja na korona virus.

NAJVEĆI PROCENAT SMRTNOSTI

Odgovorni, koji su predlagali mjere, svi silni štabovi koji su formirani, premijer i predsjednica RS, trebalo bi da odgovore na pitanje zašto je Repubila Srpska imala najveći procent smrtnih slučajeva od korona virusa u regionu? Što oni, naravno, nisu niti će učiniti. Kao što neće priznati ne sve druge silne greške i afere koje su počinjene tokom korona krize, a bilo ih je sijaset. Ispostavilo se da je epidemija korona virusa i uvedeno vanredno stanje bila izvanredna prilika ljudima iz vlasti da potroše desetine miliona maraka putem spornih nabavki, u kojima je zakon zaobilažen u najširem luku.

Narigidniji primjer je nabavka navodne poljske bolnice, koja je zvanično plaćena 4,2 miliona. Umjesto mobilne bolnice na livadi u Zalužanima kod Banjaluke postavljena je skalamerija, poveći šator u kome nema ničega – ni bolničkih kreveta, ni medicinske opreme, ni svega onoga što je vlast navodno nabavila, a što do dana današnjeg nije stiglo u Banjaluku. Groteskna slika stada ovaca koje pasu travu ispred navodne poljske bolnice je stvarna slika vlasti u RS.

Druga afera koja je obilježila vanredno stanje je ugovor koji je “Institut za javno zdravstvo” Republike Srpske potpisao 10. aprila sa turističkom agencijom “Travel for fun” u vrijednosti od 2.388.500 KM, bez PDV-a, za nabavku zaštitne medicinske opreme. I u ovom slučaju, postupak javne nabavke sproveden je putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja, a turistička agencija “Travel for fun” je bila jedini ponuđač s kim su pregovarali. Turistička organizacija svakako nije imala odobrenje Agencije za lijekove BiH da nabavlja zaštitnu medicinsku opremu.

Tokom vanrednog stanja v.d. direktor Uprave Civilne zaštite RS Milan Novitović ustupio je specijalno komandno vozilo CZ svom stranačkom šefu Nenadu Stevandiću. Vozilo je donacija Ambasade Japana CZ RS, vrijedno 140.000 KM, a slupano je u sudaru koji je Stevandićev vozač imao sa drugim vozilom negdje oko Kotor Varoši. Pošto se radi o specijalnom vozilu, vrlo lako je utvrditi kuda se to vozilo kretalo tokom vanrednog stanja i da li je korišteno za potrebe Nenada Stevandića kao predsjednika tima za praćenje Štaba za vanredne situacije ili kao predsjednika Ujedinjene Srpske ili, pak, kao zamjenika generalnog direktora UKC Banjaluka.

Vanredno stanje u RS obilježila je i smrt trudnice, koja nije bila pozitivna na korona virus, ali je zbog nemara i besprizornosti dežurnih ljekara prvo izgubila plod, a potom dobila sepsu i preminula u najcrnjim mukama. Ministarstvo zdravlja je formiralo komisiju koja treba da ispita taj slučaj, ali od izvještaja komisije ni traga. Ovaj slučaj istražuje Okružno javno tužilaštvo.

DA LI ĆE REAGIRATI TUŽILAŠTVO BIH

Tužilaštvo BiH pokrenulo je istragu u vezi sa aferom „Respiratori“ u Federaciji BiH, ali se u toj pravosudnoj instituciji niko nije ni počešao zbog afere „Poljska bolnica“ i one druge, u kojoj turistička agencija nabavlja zaštitnu opremu za medicinske radnike. Pitanje za Tužilaštvo BiH je da li će imati iste aršine i da li će pokrenuti istragu i o dva navedena slučaja u RS? Kao i da li će, po službenoj dužnosti, pozvati na saslušanje državnog funkcionera, člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji je na sjednici Narodne skupštine 21. maja javno potvrdio kako vlast u RS neovlašteno prisluškuje opozicione narodne poslanike? Ili će njegov posilni Milan Tegeltija zataškati i ovu aferu, ali i ostale afere koje su finansijski dodatno poharale Republiku Srpsku, koja zbog pandemije korona virusa grca u minusima. Hiljade radnika je ostalo bez posla, a sve mjere koje je donijela Vlada RS za pomoć privredi i onima koji su dva mjeseca bili primorani da obustave rad slabog su efekta.

U nedostatku novca, vlast je pribjegla oprobanom receptu i usvojila odluku o dugoročnom zaduživanju Republike Srpske za 2020., kojom je predviđeno zaduživanje u maksimalnom iznosu do 678 miliona KM. Što je dovoljno tek da se pokrpe ogromne budžetske rupe.

Zurnal.info