Ne znam da li bih i tražio da ubica bude kažnjen, samo bih ga pitao zbog čega mi je ubio kćerku

Proteklo je sedamnaest godina od mučkog ubistva maloljetne Melihe Durić na kućnom pragu u naselju Džamdžići kod Vlasenice. Njen otac Murat ne vjeruje da će pravda ikada biti zadovoljena jer se svih 17 godina vode brojne opstrukcije s ciljem da se nikada ne rasvijetli zločin.

– Ne vjerujem da će pravda ikada biti zadovoljena, ali ako se ikada otkrije ubica, pitao bih ga samo zbog čega mi je ubio kćerku – kaže za “Avaz” Murat Durić koji se među prvima vratio u prijeratno mjesto prebivališta na području vlaseničke općine.

Zločin na društvenim mrežama

Durić se i ne sjeća koliko je dao izjava istražnim organima. Mnoga saznanja, navodi on, nedvojbeno ukazuju ko je naredio i rukovodio akcijom, ali istražni organi ne žele procesuirati odgovorne.

– Najviše me boli kada kažu kako ne mogu otvoriti istragu zbog nedostatka dokaza. Gledam kako se Davor Dragičević bori za istinu, ali ne vjerujem da će i on pronaći ubice svog djeteta. Ne vjerujem da će se saznati ime ubice Dženana Memića. Ima, dakle, mnogo nerasvijetljenih ubistava, a ja na pravdu čekam 17 godina. Ne znam da li bih i tražio da ubica bude kažnjen samo bih ga, kako sam vam i rekao, pitao zašto mi je ubio kćerku – kaže Durić.

Nedavno je jedan od svjedoka putem društvenih mreža u detalje opisao zločinačku akciju 11. jula 2001. godine kada je na kućnom pragu ubijena Meliha Durić. Prepiska s društvenih mreža je dostavljena istražnim organima, ali…

– Opet su rekli da nemaju dovoljno dokaza. Ovo što je napisano je 99 posto tačno. Jedan od njih, odnosno jedan od pripadnika Državne bezbjednosti, nije mogao istinu o zločinu čuvati u sebi. Propjevao je – govori Durić.

Podsjetimo, za ubistvo je svojevremeno bio optužen Anđelko Mirović. Na njegovom suđenju rečeno je kako je jedan od glavnih svjedoka pobjegao u inozemstvo. Upravo to podgrijava sumnje da je glavni svjedok napokon progovorio, jer u objavi na društvenim mrežama u detalje opisuje plan i akciju ubistva 16-godišnje Melihe Durić.

On ističe kako je Kraljević u Vlasenicu došao sedam dana prije ubistva te se krio u porodičnoj kući u selu Brda – Trnovo.

– Odatle putem motorole rukovodi i komunicira sa svim ljudima koji su bili uključeni u ovaj zločin. Izvršilac je Vlastimir Golijanin i još jedno lice iz 10. diverzantskog odreda koje je došlo sa Kraljevićem. Puška, odnosno snajper je donesen iz Beograda. Da se ubije dijete u Vlasenici nije bio početni plan. Početni plan je bio da se ubije jedno lice u Bratuncu ili Srebrenici kako bi se napravio haos 11. jula na skupu u Srebrenici. Kako je taj događaj tada najviše čuvala Amerika sa SFOR-om i NATO-om, ovaj plan je propao jer bi počinioci odmah bili pohapšeni. Tada se prelazi na plan B – ubistvo u Vlasenici. Tako je i ubijena Meliha Durić. Kraljević nakon toga bježi u Srbiju, prelazi čamcem kod Skelana. Tako je ušao da ne bi bilo traga o kretanju – naveo je svjedok pokajnik.

Istakao je ipak da je postojala dobra volja ljudi u policiji da se ubistvo riješi i da se odgovorni privedu pravdi. MUP-u RS je dodata istražna vojna četa iz baze „Orao“, koji su imali pse. Psi su vodili inspektore do mjesta za koje se pretpostavlja da je bilo mjesto na kojem je Kraljević čekao ubice. To je mjesto kod Alpra u Vlasenici, gdje je danas poligon.

– Pretpostavlja se da su se udaljili tim putem automobilom Opel Omega te da su izašli na cestu kod Dubničkog mosta i odatle dalje otišli za Skelane, odakle se prebacuju u Srbiju- svjedočio je

Mujo Hadžiomerović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica, ističe kako su sve osobe koje su bile involvirane u zločin i istragu o zločinu u međuvremenu napustile BiH.

– Pas tragač je došao do kuće osobe koja je pucala. Pronađen je i puškar iz Bratunca u čijem je vlasništvu bila puška. I on je pobjegao u Australiju. Smatram kako je cijeli postupak krivo vođen, odnosno da je vođen na način da počinioci nikada ne budu otkriveni. Imali su toliko elemenata za otkrivanje zločinca, ali… Mi smo nedavno imali sastanak s predstavnicima OSCE-a i opet smo ih upoznali o ovom zločinu i činjenici da počinioci nikada nisu otkriveni – kaže Mujo Hadžiomerović.

Porodica Durić ostala je živjeti u naselju Džamdžići. Rana na srcu svakim danom je sve veća, pogotovo zbog činjenice što susreću ljude koji su od 1992. do 1995. godine okrvavili ruke i ljude koji su 2001. godine bili uključeni u ubistvo maloljetne Melihe. Svi oni su slobodni, a Melihini snovi ugašeni su na kućnom pragu 2001.

AVAZ