U Bosni i Hercegovini, koja je podjelom na dva entiteta učinjena funkcionalno invalidnom, malo što funkcionira s europskim civilizacijskim standardima…

Nevjerojatna količina političke i pravosudne bahatosti, prezira, osvete i montiranih optužnica, koje nositelji navedenih funkcija „napakuju“ onima, koji se usude i riječ progovoriti o kriminalu, koji 20 godina caruje u političkom i pravosudnom establišmentu, kontinuirano upropaštava ovu zemlju strovaljujući je na civilizacijsko dno, suspendirajući vladavinu prava i zakona, slobodu govora i izražavanja.
Borba za uklanjanje sa političke i društvene sredine onih, koji ukazuju na kriminal i korupciju čelnih ljudi u pravosudnim strukturama, postala je, nažalost, primarni, glavni i jedini interes obnašatelja pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini od onog stvarnog interesa, da se pravosudne strukture i čelni ljudi tih struktura u BiH uhvate u koštac i žestok obračun s onima, koji 20 godina nakon rata pljačkaju i bh. narod potkradaju. To se čak i ne skriva od očiju javnosti.

Kompleksnost i složenost pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini, koji se vodi i temelji na ogromnoj dozi neodgovornosti obnašatelja pravosudnih funkcija, kontinuirano suspendira vladavinu pravde i zakona, razgrađuje kriminal i omogućuje uživanje luksuznog života pravosudnim djelatnicima. Visoke plaće preko 4000 do 5000 tisuća maraka, topli obroci, odvojeni život, plaćena putovanja i seminari, samo su neki od privilegija za tužitelje, suce i članove VSTV-a BiH u Bosni i Hercegovini, koje privilegije dobiju za svoj nerad.

Okovanost kriminalom i nemogućnost, da se nositelji pravosudnih vodećih struktura uhvate u koštac sa kriminalom u vlastitim redovima, svima je odveć poznata. Interesi su nadvladali pravdu, nezakonje je nadvladalo zakon, volja i bahatost su nadvladali pravičnost i nepristrasnost i spisku nikada kraja.

Još u 18. stoljeću, u francuskom krivičnom pravu u „Eklogi“ zapisano je: „Zakon je taj koji govori, a suci i tužitelji su samo njegov instrument“!

Moralni nered, razdor, beskriterijalnost i samovolja sudaca i tužitelja stvorili su praksu u kojoj „oni govore, a zakon je postao samo puki instrument u njihovim rukama, da udaraju sve neposlušnike i neistomišljenike“!

Ovakva pravosudna vlast u Bosni Hercegovini, koju je kreirao Visoki sudski i tužiteljski savjet u Bosni i Hercegovini, kao krovno tijelo trećeg stupa pravosudne vlasti u državi, koje je pozvano da uspostavlja sklad i harmoniju pravičnost u BiH, svršit će u bezakonju, jer je potisnula vladavinu pravde i zakona, pravosudne pozicije za nedostojne priredila, primjer dala, da se ovoj državi kriminal najviše isplati i da je Kodeks sudske i tužiteljske etike – za vrijeme Tegeltijinog mandata – postao „mrtvo slovo na papiru“!

Beskriterijalnost, ološizam, bezobrazluk i drskost samo su neki od pridjeva, koji krase članove Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća. Imenovanje ljubavnica članova VSTV-a BiH, švalera i švalerki od članova VSTV-a BiH, alkoholičara i kriminalaca, koji su u prijateljskim i rodbinskim vezama sa članovima VSTV-a BiH na pravosudne funkcije, postala je ustaljena praksa, kojim se odlikuje mandat Milana Tegeltije.

Pravosuđe u najmračnije kriminalne vode i interese uplovilo!

Milan Tegeltija karakterno je loš čovjek, koga i nije baš nešto briga za ugled i integritet pravosuđa. Već je nešto više prije godinu i pol dana, sudija Suda Bosne i Hercegovine Branko Perić u gostovanju sa Milanom Tegeltijom ustvrdio: „Milane bolan, briga tebe za pravosuđe. Tvoj život su žene, pare, harmonika i kafane“! Napisano je stotine članaka od strane uglednih novinara i analitičara, da je pravosuđe BiH za mandata Milana Tegeltije u najmračnije političke vode uplovilo. Skandali i nerad VSTV-a BiH, da adekvatno nadzire rad općinskih, okružnih i kantonalnih tužiteljstava i sudova u Federaciji BiH i RS-u, obilježili su mandat Milana Tegeltije i članova VSTV-a BiH. Naravno, čast izuzecima!

Svi smo složni, da je pravosuđe BiH na stup srama, na domaćem, međunarodnom i svjetskom nivou uzdignuto. Za mandata Milana Tegeltije, pravosudna vlast u BiH postala je predmetom rasprave institucija Europske unije i OHR-a u BiH. To za Tegeltiju i ostale članove VSTV-a i ne predstavlja baš neki problem: uvijek su nasmijani i pored činjenice, da je Bosna i Hercegovina korumpiranija od zapadne afričke države Burkina Faso.

Najveći postdejtonski organizirani pravosudni kriminal u BiH, koji se dogodio samo 2 kilometra od VSTV-a BiH u Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo, nije uticao, da spriječi harmonikaša Tegeltiju, da imenuje promiskuitetnu Dalidu Burzić na najčasniju poziciju u državi – sudiju Suda Bosne i Hercegovine. Na taj način, osujećena je svaka mogućnost, brobe protiv kriminala u vlastitim redovima.

Ali što se dogodi, kada nečasni ljudi na funkcijama odlučuju o imenovanju nečasnijih ljudi od sebe?! Dogodi se: „No comment“ – tamo gdje razum i logika prestaju, nastupa Milan Tegeltija sa svojom pravosudnom iskompromitiranom kamarilom, koja nema ni „petka ni sveca“, ni moralne, ni društvene odgovornosti.

Oni od kojih se očekivalo, poput Ružice Jukić, dopredsjednice VSTV-a BiH, za koju se držalo, da je „svijetli primjer bh. pravosuđa, da je drugačija, da je časna i poštena“, pokazalo se, da su „okolo gladac, a iznutra jadac“ – Vuk u janjećoj koži. Trojanski konj za istinu, poštenje i pravdu!

O podlosti Ružice Jukić i njezinoj sramoj ulozi učestvovanja u izboru Dalide Burzić na poziciju sudije Suda Bosne i Hercegovine, smo pisali, ali smo svjedočili još većoj njezinoj podlosti, kada je 14.02.2019. godine poruku podrške Murizu Memiću poslala, a samo par sati kasnije za Dalidu Burzić glasala – ženu, koja je prikrila i amnestirala ubojice Memićevog sina!

Nema tragičnijeg, žalosnijeg, perfidinijeg i mizernijeg poteza od poteza Ružice Jukić. Potez Jukićeve svi sa gađenjem gledaju i smjerno osuđuju, a oni koji su nekoć u nju nade polagali razočarenje ne stišavaju. Osoba za koju tvrdili, da je „poštena“, glasala je za najnepošteniju ženu u pravosuđu – Dalidu Burzić, iskompromitiranu, izvikanu i kriminaliziranu pravosudnu djelatnicu, koja je odigrala nečasnu, ali dokazanu sramnu ulogu u predmetu „Dženan Memić“, u tom skandaloznom sudsko-tužiteljskom slučaju bez presedana, u skrivanju i prikrivanju ubojica mladića Dženana Memića za koje prikrivanje se ista Burzić Dalida i sumnjiči, a o čemu je Jukićeva dobro upoznata.

Svojevremno je prošle godine i Visoki predstavnik OHR-a u BiH NJ. E. Valentin Inzko ukazao u svome Izvještaju, u Vijeću sigurnost, na ozbiljne propuste i korupciju, a počinjenih propusta i koruptivnih radnji u predmetu „Memić“ od strane pravosudno-policijskih djelatnika na Kantonu Sarajevo, međutim ni Izvještaj Visokog predstavnika nije spriječio, niti uticao na članove VSTV-a BiH, da osujeti namjere istih, da ne imenuju Dalidu Burzić. Milan Tegeltija je jedno kazao: „Nitko nije nad VSTV-om BiH“, čime je indirektno poručio, da im je dozvoljeno, da rade što hoće i kako hoće, a imenvanjem Dalide Burzić na poziciju sudije Suda BiH, to su i potvrdili. Muriz Memić, otac ubijenog Dženana Memića, više je puta za medije kazao, da Dalidu Burzić politika štiti!

U svakoj iole normalnoj državi, kada bi negativan članak o jednome ministru ili sucu ili tužitelju navečer izašao, on bi ujutro svoju ostavku ponudio. Kome naši suci i tužitelji ostavku da ponude, kad su njihovi nadređeni iskompromitirani i korumpirani trolovi, infatilni narcisi i čisti bezakonici, svoje kriterije nad kriterijem Kodeksa sudske i tužiteljske etike stavili?!

Bal za maskenbal…

Za vrijeme mandata Milana Tegeltije, oni koju su pravosudnu karijeru skandalima obilježili, ekspresno su uznapredovali. Valjda zato, što pravosuđe BiH, odnosno VSTV BiH predvodi osoba, inače zastupnik interesa Milorada Dodika, i to Milan Tegeltija, kojemu je već dokumentirana suradnja sa kriminalnim miljeom Republike Srpske i Srbije?!

Ali nije jasno, zašto je u ovome procesu pravosudnog teatra dio igre i ismijavanja, pa i prezira Jukić Ružica postala, koja je uvijek tu, kao Tegeltijin „bal za maskenbal“, kao pomoćni glas u realizaciji svih Tegeltijinih ideja. O Milanu Tegeltiji nije teško zaključak izvesti: dovoljno je, da ga svaki iole razuman, prosječan čovjek pogleda, ono ćelav, visok, faca ‘ko avionska pista, glava ‘ko motka, ‘ko momak zajeban, a u duši čisti kreten, koji nije smogao snage, da se odupre i najmanjoj aferi, koja potresa pravosuđe.

Čak što više, nagradio je sa najvišim pozicijama sa svojom pravosudnom kamarilom (Ružicom Jukić) sve one, koji su svojim postupcima ukanalili ugled i integritet bh. pravosuđa. Valjda opet kažem zato, što pravosuđe, odnosno VSTV BiH predvodi onaj, koji nije u stanju da riješi predmet obične šumske krađe i za kojeg se vežu brojne kontroverze.

Naime, mudrac Cus D’Amato je davno čuvenu misao izrekao, da „Postoje ljudi koji ostaju praznih šaka, čak i kada se uhvate za glavu“, kao da je pisac na Tegeltiju mislio! Isti pisac je ustvrdio, da: „I junaci i kukavice osjećaju strah.
Samo, junaci postupaju drukčije“.

O kulturi i kućnome odgoju Milana Tegeltije ne treba mnogo govoriti. Sam je o sebi sve rekao, kada je gostujući u emsiji na TV 1 sa sudijom Suda BiH Brankom Perićem istome više puta kazao „Gospodine Periću, opet lažete“ i tako nebrojno puta. To kaže Milan Tegeltija sudiji Suda BiH Branku Periću, koji je pravosuđe za Tegeltiju stvarao i kojemu je mogao Perić biti, ne otac, nego deda. Nije Milan Tegeltija ni tada birao riječi izbačen iz takta argumentovanim tvrdnjama suca Branka Perića. Međutim, Perić je više puta u emisiji kazao: „Milane bolan, iskreno stid me večaras zbog ovoga nastupa“!

Tegeltija, poznatiji u javnosti, kao predsjednik VSTV-a BiH sa „govornom manom“, nije se zaustavio samo na imenovanju Dalide Burzić na poziciju sudije Suda BiH, pa je pogurao i Sanelu Čajić za Sud u Tuzli, a koja je hapšena u okviru akcije o prostituciji. Na ovaj način karte Milana Tegeltije postale su očite: teško iskompromitirane sutkinje prostitutke i tužiteljice, dobile su šansu za napredovanje. Jadna li je pravda! Valjda zato, što se na čelu VSTV BiH nalazi „lutak prostitutak“?!

Sve što nije moglo proći kod Novkovića, može kod Tegeltije!

Završavajući ovo razmatranje, mandat Milana Tegeltije ostat će upamćen po tome, da sve što nije moglo proći kod Milorada Novkovića može kod Milana Tegeltije.

Tijekom 2011. godine Sead Temim podnio je tada ostavku na mjesto zamjenika Glavnog tužitelja F BiH. VSTV BiH je tada raspisao natječaj za upražnjeno mjesto. Po mnogima, najozbiljniji kandidat da zamjeni Temima bio je Sead Kreštalica, tada šef Odjela za privredni kriminal Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo. Iako se Kreštalica bio kandidirao, njegova kandidatura je u posljednji trenutak osporena na temelju vjerodostojnih podataka, koji svjedoče o njegovim bliskim intezivnim i konkretnim vezama s pripadnicima kriminalnog miljea. Nakon što su povjerljivi podaci dostavljeni tada predsjedniku VSTV-a BiH Miloradu Novkoviću, koji trenutno obnaša funkciju Predsjednika Vrhovnog suda F BiH, Sead Kreštalica nije izabran.

Kreštalica je tužitelj, koji je samo par godina kasnije, odgirao i zastupao optužnicu u predmetu „Dženan Memić“, optuživši lažno Ljubu i Bekriju Seferović za smrt Memić Dženana, a koja optužnica je pala na Kantonalnom sudu u Sarajevu, pa je slijedom navedenog vidno, da je ovaj kriminalizirani tužitelj lažno, ali po depeši Dalide Burzić, optužio Rome, sa ciljem i namjerom, da pomogne pravim i stvarnim ubojicama Memić Dženana, da ne izađu pred lice pravde.

Stoga se sada otvara veliko pitanje predsjedniku VSTV-a BiH Milanu Tegeltiji, ako je Milorad Novković imao snage, da spriječi imenovanje Seada Kreštalice za zamjenika Glavnog tužitelja F BiH, zašto Tegeltija nije spriječio imenovanje Dalide Burzić o čijem kriminalu piše, ne samo domaći, već i svjetski mediji i o čijim propustima je i Visoki predstavnik OHR-a ukazao u svome Izvještaju u Vijeću sigurnosti?!

Na slici možete vidjeti Ružicu Jukić i Milana Tegeltiju, čelne ljude pravosudne vlasti u državi. Nasmijani, vedri, i bit, sve dok im ne kažemo NE, jer život je poput igre „Čovječe ne ljuti se“, u kojem je tabla za igru postavljena na pleća (leđa) ljudi, a igrači kocke bacaju i pijunima po poljima igraju. Znate, igra je gotova, kada ustanu oni na čijim se plećima (leđima) tabla za igru nalazi, sve do tada, oni će igrati!

Umjesto zaključka!

„Ljudsko društvo ne može biti dobro uređeno ni plodno, ako u njemu nije prisutna zakonita vlast, koja osigurava red i pridonosi, u dovoljnoj mjeri, ostvarenju opcćga dobra” – (papa Ivan XXIII, Enciklika, Pacem in terris – Mir na zemlji, 46).

“Vlasću” se naziva ono svojstvo kojim određene osobe ili ustanove proglašavaju zakone i ljudima izdaju naređenja očekujuci od njih poslušnost. Papa Leon XIII, u svojoj enciklici „Immortale Dei, kaže, da je: „Svakoj ljudskoj zajednici potrebna je vlast, kojom se ona upravlja“, a ta vlast nalazi svoj temelj u ljudskoj naravi. Ona je nužna za jedinstvo građanske zajednice. Zadaća joj je, koliko je moguće, osigurati opće dobro društva.

Vlast što je traži moralni red dolazi od Boga: “Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koji postoje, od Boga su postavljeni. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu” (Rim 13,1-2).

Obveza poslušnosti nalaže svima da vlasti odaju čast koja joj pripada i da osobama koje je obnašaju iskazuju poštovanje i, prema njihovim zaslugama, zahvalnost i naklonost.

Iz pera svetog Klementa Rimskog, pape, došla je najstarija molitva Crkve za građansku vlast: „Gospodine, daj im zdravlja, mira, sloge, ustrajnosti da mogu bez zapreke izvršavati vlast koja im je povjerena. Ti, Gospodine, nebeski kralju vjekova, daješ ljudskoj djeci slavu, čast i moć na zemlji. Stoga, Gospodine, upravljaj njihovim odlukama, da čine što je dobro i što se tebi sviđa; i tako uzmognu pobožno, mirno i blago izvršavati vlast što si im je ti povjerio, i da budu dostojni tvoga milosrđa“.

Vlast kao takva upućuje na red što ga je Bog postavio, ali “oblik političkog režima i izbor voditelja prepušteni su slobodnoj volji građana”.

Pravosudna vlast, koja je protivna naravnom zakonu, javnom redu i temeljnim pravima osoba, ne mogu ostvariti opće dobro narodâ kojima su se nametnuli. Vlast ne dobiva moralnu zakonitost od same sebe. Ta pravosudna vlast se ne smije ponašati samovoljno, nego djelovati za opće dobro kao “moralna sila koja se oslanja na slobodu i na osjećaj odgovornosti”.

Ukoliko bi se vlast udaljila od razuma, trebalo bi ju proglasiti nepravednim, jer ne bi ostvarilo pojam zakona: to bi prije bio neki oblik nasilja. Vlast se vrši zakonito samo ako traži opće dobro određene skupine i ako se za to služi moralno dopuštenim sredstvima. Ako se dogodi da vladari izdaju nepravedne zakone ili poduzimaju mjere koje se protive moralnom redu, te odredbe ne vežu u savjesti.

U tom se slučaju sama vlast posve ruši i svršava u bezakonju. Načelo `pravne države’ jest ono, u kojoj vrhovništvo pripada zakonu, a ne ljudskoj samovolji. Prijevare i druge smicalice kojima se neki izvlače od zakonskih naredaba i propisa društvene dužnosti, treba odlučno osuditi, jer su nespojivi sa zahtjevima pravednosti. Koji obnašaju vlast, moraju podupirati vrijednosti koje privlače povjerenje članova skupine i potiču da se čovjek stavi u službu sebi sličnima. Sudjelovanje počinje odgojem i uljudbom.

S pravom možemo smatrati, da je budućnost čovječanstva u rukama onih koji budu znali budućim pokoljenjima pružiti razloge života i nade.

Josip Šimić