Osim Špirića, uhapšeni su i Dejan D., Aleksandar T., obojica iz Banje Luke, Hamdija N. iz Bužima, Tino K. iz Novog Travnika, Ognjen G. iz Brčkog, Adem M. iz Orašja, Obrad R. iz Bosanskog Šamca, Zahid D. iz Odžaka, Virsan Z. iz Odžaka i Mato D. iz Orašja.

Sumnja se da su duže vrijeme uzimali mito od velikog broja građana, kao i da su imali i određene firme koje su im bile stalne “mušterije”. Navodno, sumnja se da su uzeli na stotine hiljada maraka.

Za sve njih je zatraženo i udaljenje sa obavljanja dužnosti za vrijeme trajanja postupka, a također bit će predložene i mjere zabrane koje za pojedine osumnjičene uključuju kućni pritvor, obvezno javljanje nadležnom policijskom organu, kao i zabranu sastajanja sa svjedocima i osumnjičenima u predmetu.

Ova akcija hapšenja carinika iz redova Uprave za indirektno oporezivanje BiH pokazatelj je da se situacija u redovima UIO nije promijenila ni nakon hapšenja Kemala Čauševića i spektakularne akcije “Pandora” koja je provedena 2014. godine. Tada je, u najvećoj akciji usmjerenoj protiv kriminala i korupcije, uhapšen bivši direktor UIO BiH Čaušević,  zajedno sa još 50 osoba, a zbog zloupotrebe položaja koja se mjerila milionima KM. Međutim, nakon četverogodišnje istrage, pred Sudom BiH se sudi samo Kemalu Čauševiću.

Većina ostalih, nakon hapšenja su vraćeni na posao koji su obavljali prije nego što su osumnjičeni za zloupotrebu položaja.

Jedan od njih je i Zdravko Cvjetinović, tadašnji pomoćnik direktora Sektora za carine u UIO BiH. Zanimljivo je da je Cvjetinović na tu poziciju imenovan iako nije bio prvi na listi najuspješnijih kandidata. Polovinom iste godine Cvjetinović je uhapšen u akciji “Pandora”, a godinu dana kasnije vraćen je na svoje radno mjesto.

Smijenjen je tek 2017. godine, a pošto nije  prošao provjeru Obavještajno-sigurnosne agencije, nakon čega je UIO donijela rješenje da mu se zabranjuje pristup tajnim podacima.

Prije akcije “Pandora”  Tužilaštvo BiH  je još dvije akcije usmjerene protiv kriminala u Upravi za indirektno oporezivanje i to akcija “Boss” iz 2012. godine, akcija “Master” iz 2013. godine. I ovi predmeti su doživjeli potpunu propast.

Carinici UIO BiH su pod sličnim optužbama hapšeni i u policijskoj akciji “Gold” koja je provedena na Aerodromu Sarajevo. Tada je uhapšen šef carisnke ispostave i komplenta smjena. Šef ispostave na aerodromu je oslobođen svih optužbi dok je pravosnažnom presudom Suda Bosne i Hercegovine pet carinika osuđeno na ukupno deset godina zatvora i novčanu kaznu od 12.000 KM.

Šef smjene u aerodromskoj Carinskoj ispostavi Zoran Lončar osuđen je na tri i po godine zatvora i novčanu kaznu od 2.000 KM. Još jedan šef smjene Mensur Mašetić osuđen je na dvije godine zatvora i 2.000 KM novčane kazne zbog primanja dara.

Carinici Maid Keč, Branka Tešić i Muhamed Hanjalić su proglašeni krivim za krivično djelo primanje dara i drugih oblika koristi i osuđeni su na po godinu i po zatvora, a dužni su platiti i po 2.000 KM. Carinici Emir Čaušević i Zijad Hadžifejzović ranije su postigli sporazum s Tužilaštvom BiH i njihovi su predmeti odvojeni od ostalih optuženih.

Oni su na linijama za Istanbul, Minhen i Beč, od putnika iz Kine, Turske, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije i BiH, uzimali mito kako im robu komercijalnog karaktera ne bi upućivali na redovnu carinsku proceduru. Uglavnom su omogućavali nezakonit prenos zlata za što su uzimali mito od 20 do 700 KM.

Sklandaloznan je bio još jedna slučaj koji se odnosi na hapšenje u redovima UIO BiH a tiče se Nedima Kulenovića, bivšeg šefa Grupe za prinudnu naplatu u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH. Sud BiH odbio je optužnicu protiv Kulenovića nakon što mu je prilikom hapšenja pred kamerama u džepu pronađeno 7.000 KM mita koje je primio nekoliko trenutaka ranije.

Optužnica protiv Kulenovića odbijena je jer tužilac tokom istrage nikada nije saslušao Kulenovića. Odmah nakon hapšenja Kulenović je, navodno, rekao da razumije šta mu se stavlja na teret i da želi dati iskaz narednog dana u prisustvu branioca, međutim, poslije toga tužilac ga nikada nije saslušao, što je za Sud BiH bio dovoljan razlog da odbije optužnicu.

Iako je Kulenović uhapšen u junu 2016. godine, optužnica protiv njega podignuta je tek u novembru naredne godine.

Hapšenje Kulenovića izvršeno je pred kamerama, a Kulenovića su u kancelariji uhapsili neposredno nakon što je od vlasnika jednog preduzća iz Laktaša uzeo 7.000 KM mita u novčanicama koje su bile označene.

Taj novac Kulenović je, kako je tada navedeno, tražio od vlasnika preduzeća nakon što je nekoliko dana prije on došao da se informiše o mogućnostima reprograma poreskog duga od oko 73.000 KM, zbog kojeg mu je bio blokiran i račun.

Vlasnik preduzeća o svemu je informisao nadležne organe te je sutradan donio novac, u označenim novčanicama, u kancelariju Kulenovića, gdje mu je predao novac, nakon čega je on na mjestu događaja uhapšen, a označeni novac je pronađen kod njega.

Zanimljivi su i načini poimanja kriminala unutar UIO BiH. Naime, jedan od carinika koji je se i sam našao u “komprimitirajućim” situacijama u neformalnom razgovoru kazao nam je “kako je jedno uzeti novac za neku uslugu,  a sasvim nešto drugo biti počašćen ručkom ili poklonom”.

Upravo ovaj stav, sve govori o kriminalu u ovoj instituciji a posljednja akcija hapšenja carinika pokazatelj da se situacija od hapšenja Kemala Čauševića uopće nije promijenila.