ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI PO 80 0 PR 092159 19 PR
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI – VRHOVNOM SUDU REPUBLIKE SRPSKE
 |
ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI PO 80 0 PR 092159 19 PR |
RELEVANTNI ČLANOVI IZ ZKP-U I ZOP-A
Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ZKP-u :
Uslovi za podnošenje zahtjeva
(1) Protiv pravnosnažne presude može se podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti u sljedećim slučajevima: a) zbog povrede krivičnog zakona i b) zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 311. stav 1. tačka g) ovog zakona. (2) Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije moguće uložiti: a) ako nije izjavljena žalba i b) ako povrede iz stava 1. ovog člana nisu bile iznesene u žalbi na prvostepenu presudu, osim ako su počinjene u žalbenom postupku. (3) Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije moguće uložiti protiv presude Vrhovnog suda donesene u trećem stepenu.
Ovlaštena lica i rok za podnošenje zahtjeva
(1) Zahtjev za zaštitu zakonitosti mogu podnijeti tužilac, OSUĐENI i branilac. Nakon smrti osuđenog zahtjev za zaštitu zakonitosti mogu u njegovu korist podnijeti lica iz člana 307. stav 2. ovog zakona. (2) Tužilac može podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti, na štetu ali i u korist osuđenog. (3) Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se u roku od tri mjeseca od dana prijema pravnosnažne presude.
Pravično vođenje postupka – ZOP-a
(3) Ako ovim zakonom nisu uređena pojedina pitanja prekršajnog postupka, na ta pitanja shodno se primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske… (4) Ovlašćenja tužioca uređena Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske, shodno se primjenjuju i na ovlašćeni organ u prekršajnom postupku.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti – ZOP-a
(1) Protiv pravosnažnih sudskih odluka republički tužilac će podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je povrijeđen zakon. (2) Odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i odlučivanje o njemu shodno se primjenjuju na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku. (3) Republičko tužilaštvo ne mora podići zahtjev za zaštitu zakonitosti ako smatra da je povrijeđen zakon, ali da povreda zakona nije uticala na pravilnost odluke i da nije riječ o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona ili zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Na osnovu člana “Zahtjev za zaštitu zakonitosti” ZOP-a stav “(2) Odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se odnose na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i odlučivanje o njemu shodno se primjenjuju na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku.” a vezano za član “Uslovi za podnošenje zahtjeva” ZKP-u, stavovi “(1) Protiv pravnosnažne presude može se podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti u sljedećim slučajevima: a) zbog povrede krivičnog zakona i b) zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka g) ovog zakona.” te člana “Ovlaštena lica i rok za podnošenje zahtjeva” stavovi “(1) Zahtjev za zaštitu zakonitosti mogu podnijeti tužilac, osuđeni i branilac. (3) Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se u roku od tri mjeseca od dana prijema pravnosnažne presude.” i člana “Podnošenje zahtjeva” stav “(1) Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se Vrhovnom sudu posredstvom suda koji je donio presudu u prvom stepenu.” podnosim Zahtjev i predlažem da se prema članu “Uvažavanje zahtjeva” ukinu prvostepena i drugostepena presuda…
U skladu sa navedenim odredbama ukazat ću na neke povrede zakona i to :
KRŠENJA ZAKONA TOKOM POSTUPKA
1) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje : Datum objavljivanja članka nije 07.11.2017. nego 26.10.2017.
2) Prekršeno pravilo o teretu dokazivanja jer PS Bijeljina II nije izvodila nikakve dokaze, nije saslušavala svjedoke, nije iznela nijedan argument, niti izgovorila ijednu riječ, vezano za navodni prekršaj objavljivanjem fotografije.
3) Povrijeđeno pravo definisano članom 9, stav 5 jer mi navedenog “svjedoka” Borovčanin Danka, RS nije omogućila da saslušam i ispitam.
4) U dopisu SU-SP-3-331-10 od 07.11.2017. Sudska policija pokreće prekršajni postupak, (navedeno u naslovu) za šta nema ovlaštenje.
5) Ne postoji podatak niti je izveden ikakav dokaz, koji se to građanin uznemirio ili negodovao zbog “uvredljive” fotografije niti kakve je štetne posljedice izazvala.
6) U “Zahtjevu za PPP 15-01-3-211-38-1908-17 od 29.11.2017.” navodi se kao JEDINI DOKAZ, saslušanje svjedoka Danka Borovčanina a do čega uopšte nije došlo jer se isti nije pojavio pred sudom.
7) Donesenim rješenjem 80 0 Pr 092159 17 Pr od 23.11.2018. se lična mržnja Danka Borovčanina, uzrokovana strahom zbog zločina koje je počinio, predstavlja kao “uznemirenost” bez ikakvog dokazivanja i favorizuje u odnosu na pravo garantovano članom 32 Ustava RS.
I umjesto da se recimo demantuje argumentovano, neka od mojih iznesenih tvrdnji, ovdje se kaže da svjedočenje Danka Borovčanina niko nije predložio.
Da to nije istina dokaz je “Zahtjev za PPP 15-01-3-211-38-1908-17 od 29.11.2017.” Policijske stanice, gdje se na drugoj strani predlaže izvođenje (JEDINOG) dokaza saslušanjem svjedoka Danka Borovčanina.
S obzirom da je na policijskoj stanici teret dokazivanja i da su oni predložili svjedoka na njima je i bilo da obezbijede saslušavanje tog svjedoka i ispitivanja kako od njih tako i da se meni omogući da ispitam svjedoka koga su predložili.
Umjesto toga, taj svedok se uopšte nije pojavio bez ijedne riječi obrazloženja a što je najvažnije niko nije izvodio dokaze vezano za taj zahtjev i nije naveden nijedan argument zašto je to eventualno prekršaj.
Tako je dakle zakonom predviđeni dokazni postupak, vezano za “uvredljivu” fotografiju u potpunosti izbačen, a kako se vidi u prilogu “Rješenje 80 0 Pr 092159 17 Pr od 23.11.2018.” sud, odnosno sudija je iznosio svoje impresije da citiram sudiju “pridodati tekst kod lica na slici kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemirujućem sadržaju”.
Sa druge strane ja sam istakao da je pravo garantovano Ustavom u članu 32 da građani iznose mišljenje o radu državnih organa što je sastavni dio i člana 7 zakona o javnom redu i miru a koje pravo se pokušava brutalno oteti ne samo meni, nego svim građanima.
Takođe je sporno i tretiranje javnog mjesta jer prije svega internet nije definisan u zakonu o javnom redu i miru kao javno mjesto i naravno kako sam istakao sjedište “Bloger.ba” je na teritoriji Federacije BIH a ne samo da se ne nalazi na području nadležnosti suda u Bijeljini, nego nije uopšte u Republici Srpskoj.
Zaista je nevjerovatno da u bilo kom postupku sud zasniva svoju odluku samo na podnesenom zahtjevu i opisu jedne strane a da se o tome ne izvodi nikakav dokazni postupak niti saslušava predloženi svjedok a onda se lažno tvrdi na dnu strane 2, drugostepenog rješenja, kako tog svjedoka niko nije ni predložio nijednim zahtjevom.
Koliko je doneseno rješenje ozbiljno i koliko je zasnovano na činjenicama, dokazuje upravo taj ključni detalj u spomenutom rješenju gdje se tvrdi da niko nije predložio saslušavanje svedoka dok međutim, to se jasno vidi iz podnesenog zahtjeva što nedvosmisleno znači da gospodin sudija uopšte nije izvršio nikakav uvid u spis nego se postupa po nalozima dodik milorada i odredbama iz CRNE KNJIGE koju je šef mafijaškog fašističkog režima objavio javno pred kamerama. Na kraju prilažem i originalni snimak, (Dodik najavio crnu knjigu) na koji sam uneo riječi koje je tada izjavio a koje ne samo da su izazvale uznemirenost i strah kod svih časnih i poštenih građana negu su i klasičan primjer fašističko banditskog nastupa tipičnog za šefove narko kartela a ne za jednog političara…
PRILOZI
Rješenje 80 0 Pr 092159 19 Pžp od 30.01.2019.
|
Zdenko Bajo |
