Ne pitajte šta vaša stranka može učiniti za vas, nego na mrežama i u komentarima direktno pokažite šta vi radite za nju. A ona će vam se odužiti, nemoj da brigate…

Uvijek ima gore od goreg. Taman kad čovjek pomisli da u javnom prostoru nema ništa pogubnije od tabloida, koji su jedna vrsta žurnalističkog antiklimaksa, tehnološki razvoj obraduje nas novim poklon-bonom: komentarima ispod tekstova, koji su isprva bili zamišljeni kao idealna realizacija prava na mišljenje („Novinarstvom će se baviti svi“), a završe kao žestok ultranacionalistički, mafijaški i povremeno fašistički model za ubrizgavanje mišljenja u široke narodne mase.

Brojčano skromna ekipa portala Analiziraj.ba svake sedmice izbriše najmanje 200 komentara s Facebook profila, i opet nam prođu kojekakve uvrede i prijetnje. Ušunjaju se na mala vrata, dođu ti vječno budni likovi na našu stranicu kad svi (osim neprijatelja) spavaju, u ta neka gluha doba, kad pažnja popusti, i ostave svoje plodotvorne ideje na uvid javnosti.

Tolika produkcija intelektualnog i političkog otpada ne bi bila moguća da je riječ o spontanim reakcijama. Ono kao čitatelji nešto pročitaju, naljute se pa samoinicijativno odluče reagirati svojim riječima. Nema ni govora o tome. Masovnost je tolika da isključuje spontanitet. Ovdje se suočavamo s dobro osmišljenom, organiziranom i realiziranom aktivnošću na svim stranama. Najvažniji dio neke stranke, osim njenog vrha, sad je ta armija botova, stranačkih ljudi koji po internetu ispisuju komentare ispod tekstova. Obično su slabo ili nikako obrazovani, često ne znaju ni šta komentiraju, jer nisu pročitali tekst ispod kojeg će plasirati svoju uvaženu reakciju. Često reagiraju samo na naslov ili – još gore – fotografiju. Uglavnom, medijski prostor svakodnevno i svakosatno ispunjavaju hiljadama psovki, fekalija, prijetnji, kletvi, uvreda, nesnosnih reakcija koje kao da stižu iz nekog posebnog univerzuma, iz političke kanalizacije u kojoj se brižljivo spravljaju sastojci koji kasnije dolaze na ovaj svijet. Ne moramo više strahovati od pakla, jedan njegov dio neopozivo se već spustio na zemlju, kroz komentare na internetu.

Direktiva i mobilizacija

Ovih je dana u javnost dospjela direktiva Asocijacije mladih Stranke demokratske akcije, putem koje se članstvo poziva na opću internet-mobilizaciju, jer je „naš narod“ već dugo žrtva specijalnog rata. Tom direktivom evidentno se poziva na specijalni rat protiv specijalnog rata. Posljednja žrtva ovakvih i sličnih preventivnih mjera bila je Dalija Hasanbegović-Konaković, novinarka Al Jazeere, ali ne zbog žurnalističkog angažmana, nego zbog bračnog statusa: kolegica je supruga Dine Konakovića, istaknutog neprijatelja i otpadnika SDA. Da ne bismo sad demonizirali samo jednu stranku, potrebno je istaći da SDA uopće nije usamljena u ovim aktivnostima. Koliko je botizacija interneta ozbiljan posao pokazuje i analiza koju su jesenas napravile kolege s portala Raskrinkavanje.ba. Evo upečatljivog fragmenta iz tog istraživanja: „U periodu od 1. avgusta do 27. septembra 2018. godine, sa ovih 255 profila ostavljen je ukupno 18.781 komentar na ukupno 962 članka. Pregledom sadržaja komentara, utvrdili smo da je 39 profila pozitivno komentarisalo SDP i njihove kandidate, 80 je ostavljalo pozitivne komentare na članke o SBB, dok je 136 profila pozitivno komentarisalo članke o kandidatima SDA – uključujući i članke o njihovim aktivnostima kao nosioca javnih funkcija (za one kandidate koji već obnašaju neke javne funkcije). Iako profila koji podržavaju SDP ima najmanje, ostavili su najviše komentara – ukupno 9099 na 194 objavljena članka. Za njima slijede pristalice SBB sa 4920 kometara na 583 članka, dok su profili naklonjeni SDA na 533 članka ostavili 4762 komentara.“

Sav kal ovog svijeta

Fascinacija komentarima je tolika da oni postaju važniji od teksta koji se komentira. Jer tamo, u tim reakcijama, pohranjen je sav kal ovog svijeta. Tu su i mržnja, i zavist, i krvoločnost, kompletna ljudska bijeda pravilno raspoređena na prenapučenom i zgusnutom prostoru. Pojava botova kolaps je ideje o snazi objektivnog informiranja u demokratskom društvu. Centar političkih napora se s diskusije, rasprave, polemike, pomjera na javnu i nasilnu indoktrinaciju. Tako smo i ne htijući dobili tantrički seks – imamo nekoga ko nas sustavno handri a dužina koitusa uopće mu nije problem: on može koliko hoće.

Nekoliko je osnovnih ciljeva za koje se bore botovi: prvi je stvoriti u javnosti zabludu o masovnoj podršci nekoj ideji, koncepciji, grupi ili ličnosti. Isto je i s uskraćivanjem podrške. Tu su zatim i zadaci s personalnim metama. Cilj je određenu osobu, novinara, ili političara, ili javnu ličnost općeg profila zastrašiti, omesti je u njenoj djelatnosti, spriječiti neku njenu namjeru ili akciju. Botovi su tu jak element jer njihova zaliha uvreda i prijetnji je neiscrpna.

Botovi postaju neizbježni, bez njih se u ovoj konstelaciji odnosa izgleda ne može, ali njihovo prisustvo svjedoči o zabrinjavajućem nedostatku političke kulture i inicijative; njihovo postojanje svjedočanstvo je dramatičnog deficita istinskih ideja čija bi snaga mogla mijenjati stvari, relacije, koncepte i procese. Nemaš ideja da pokreneš nešto novo? Šta ima veze, upregni zato botove koji će održati postojeće (ne)stanje. Naš permanentni poraz ogleda se između ostalog i u tome što stranački botovi postaju dominantni glas javnosti. Politički dijalog polako prerasta u rat botova. Ko bude imao više novca i bolje organizacijske sposobnosti – pobjeda je njegova.

Slobodno udrite, nama pod kožu može sve. Pojma nemate koliko možemo durati i šutjeti. Samo nek ne puca.

Analiziraj.ba