Postoji jedna stara narodna izreka, da “riba smrdi od glave”! Skandali, koje proizvodi Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH, predvođeno Milanom Tegeltijom, na stup srama je uzdignuto, kako na domaćem, međunarodnom i svjetskom nivou…
Ni kritike stranih veleposlanstava u BiH, Međunarodne zajednice, pa i OHR-a u BiH upućene na račun VSTV-a BiH, ne pomažu članovima Vijeća, da uvide i konačno priznaju, da su za katastrofalno stanje u bh. pravosuđu u cjelosti, odgovorni isključivo oni, koji vode stratešku politiku imenovanja sudaca i tužitelja, sankcioniranja istih, donošenje ključnih odluka za pravosuđe.
Afere i skandali obilježili su mandat Milana Tegeltije i pojedinih članova VSTV-a BiH lojalnih bezuvjetno svome šefu i tzv. srpskom lideru Milanu Tegeltiji. Da za VSTV BiH nema više lijeka pokazuje i činjenica, da je sudac s Kantonalnog suda u Sarajevu Husein Delalić godinama skrivao da je osuđivan zbog silovanja u pokušaju i nanošenja lakših tjelesnih povreda.
Ured disciplinskog tužitelja tužio ga je zbog prikrivanja činjenica, te tražio njegovo razrješenje, a VSTV mu sredinom srpnja produžio mandat dodatnog suca Kantonalnog suda u Sarajevu za još dvije godine. Ma nečuveno za pravsouđe, koje bi trebalo stremiti ka europeizaciji.
Neka zna, neka čita i neka vidi cijeli svijet ovakvu neviđenu bruku i sramotu u režiji VSTV-a BiH, da imenuju one, da nam sude bezakonici i prijestupnici. Ovo se zove Game over – kraj igre pravosuđa. Kojeg li bezakonja!
Ovo i ne čudi, jer su u političku i pravosudnu vlast u BiH, a osobito u VSTV BiH ušli manijakalni depresivci, infatilni i maligni narcisi, neizlječivi psihopati, zloćudni bezosjećajni sociopati i bolesni egoisti, korumprani trolovi, silovatelji, notorni alkoholičari, bludnici, bezakonici i raskošnici, ako je glava pravosuđa (VSTV BiH) ovakva, što da onda očekujemo od sudaca i tužitelja, koji su imenovani od strane istih bezosjećanih manijakalnih depresivaca, socipata, bludnika i bezakonika, kojih je “korupcija dovela do gubitka stida, koji čuva istinu” – reći će papa Franjo!
U svakoj bar, jednoj pravno uređenoj državi bilo bi nezamislivo da npr. čovjek koji je osuđivan za pokušaj silovanja sudi drugome za slično djelo?! Milan Tegeltija nam je pokazao, koji upravlja trećim stupom vlasti, da je i to moguće, jer su aferom “Potkivanje” mnogi suci i tužitelji vjetar u leđa za svoje bezakonje dobili, jer ako je njihov šef prošao samo tako nekažnjeno, onda se kriminal očito u pravosuđu isplati.
