Kako sam i obećao nastavljam sa sprovođenjem “javne istrage” o stradanju Nikole Đurovića i to će trajati sve dok banjalučko tužilaštvo bude izbjegavalo na okolnosti ovog zločina saslušati Nenada Radinkovića. Objasnio sam kako je Želimir Lepir još 2014. godine nezakonito odbio sprovesti istragu po prijavi Darka Đurovića (klikni donji naslov), a najnovija saznanja potvrđuju gro onoga šta je roditelj otkrio u privatnoj istrazi.

U ovom tekstu razotkrivam zašto je Audi, čije učešće u nezgodi je nesporno, onako ekspresno sklonjen sa lica mjesta i zbog čega nije adekvatno dokazno obrađen. Tek nakon četiri mjeseca izuzimani su DNA i drugi tragovi sa i iz vozila, a šta je moralo biti odrađeno još tokom uviđaja.

Na licu mjesta uspjeli su promijeniti registarske tablice na vozilu. Skinite su stvarne tablice (najvjerovatnije 990-J-881), te stavljene ove koje se vide na fotografiji. Zato na prednjoj tablici nema tragova kakvi su objektivno morali nastati spram stvarnih okolnosti događaja.

Međutim, nije bilo vremena za uklanjanje druge policijske opreme iz vozila (rotaciono svjetlo, zvučna i druga oprema). Samo zato vozilo nije izuzeto i deponovano zarad drugih radnji dokazivanja, nego je sakrivano četiri mjeseca. Normalno, i zbog uništavanja stvarnih i ostavljanja lažnih bioloških tragova u unutrašnjosti.

Mnogo se u javnosti špekulisalo oko toga toga da li je Milorad Dodik učesnik ove nezgode, međutim problem je sasvim druge prirode. Vozilo je korišteno od strane policije za “specijalne potrebe” i to od strane pripadnika Dodikovog obezbjeđenja. Odnosno, korišteno je za potrebe Dodikovog obezbjeđivanja.

Po određenim informacijama čak pet mjeseci unazad ovo vozilo uočavano je na mjestima gdje se nalazio Milorad Dodik i među vozilima njegovog “službenog eskorta”. Taj podatak valjalo je po svaku cijenu sakriti od organa krivičnog gonjenja i javnosti.

U protivnom zna se: na naslovnicama većine najpoznatijih svjetskih medija osvanule bi Dodikove fotografije sa bombastičnim sadržajima. Stvarnu istinu ne bi bilo moguće sakriti, a shodno tome ne bi imali ni onakvo sramno suđenje. 

Pa gdje to u svijetu pijani ministri policije i šefovi obezbjeđenja predsjednika utrkuju se na javnim putevima? I svojim idiotizmima ubijaju nevine mladiće, a da ne govorimo od drugim žrtvama. Zato bi ovaj događaj neminovno bio u fokusu globalne javnosti, a opštepoznato je kako Dodika inače tretiraju moćni mediji Evrope i Amerike.

Uostalom, takva afera zapečatila bi političku karijeru Milorada Dodika za sva vremena! Zamislite samo kakva bi se unutrašnja i međunarodna frka digla oko tog događaja, pa protesti, traženja odgovornosti i ino. To da li je Dodik bio direktni učesnik nezgode vjerujte da bi bilo sekundarno pitanje jer se ne bi mogao “oprati” od Čađe i Čubrilovića. Ponajmanje onako kako je to kasnije izveo!

Dakle, materijala za vođenje ovakve “javne istrage” očigledno imam na pretek, a poprilično sam siguran da osvjedočeni zločinci ne smiju likvidirati nikog od aktera ove priče (računajući i mene). Nije im u interesu da se nađu na naslovnicama najmoćnijih medija današnjice, a na koje sam davno adresirao određene materijale povodom ubistva Davida Dragičevića. Internet je čudo!

Infomediabalkan.com