Šta je vama „Deveti januar…
Vlast i parlamentarna opozcija u RS, kažu da će neustavni praznik entiteta slaviti „za sva vremena“, kao „državni praznik“ Republike Srpske, u inat svojim koalicionim partnerima iz Sarajeva, koji ga „osporavaju“. Osporio ga je i Ustavni sud BiH, pa njegovo obilježavanje predstavlja krivično djelo. Ali to smo već čuli.
Čuli smo i da je „Deveti januar“ svetinja u koju se ne dira, jer se za nju ginulo. Nismo čuli da se nije ginulo za „Deveti januar“, nego zbog „Devetog januara“ , odnosno politike, koja je praznike, simbole, „nacionlne vrijednosti“, kao svetinju stavila iznad ljudskih života, iznad budućnosti.
Slogan ovogodišnje proslave – „Za sva vremena“, zapravo je prijeteća poruka građanima ovog entiteta, ili ako ćemo preciznije srpskom narodu, više nego „mrskom Sarajevu“.
Upravo je tom narodu ozbiljno zaprijećeno da će „Za sva vremena“ ostati u 1992. jer to je jedini način da ne progleda i ne shvati kuda ih politički populisti vode. Da ne skinu povez sa očiju koji su im „zaštitnici nacionalnih interesa“ čvrsto stegli.
Slijepi su im najpotrebniji, jer na njihovo sljepilo ozbiljno računaju i „Kurta“ i „Murta“.
Sa nacionalističkim povezom preko očiju i dalje će glasati za njih i omogućavati im opstanak u političkom sedlu, i sve benefite koje im to jahanje donosi…
Poruke upućene vjernom glasačkom tijelu povodom ovogodišnjeg Devetog januara još jednom potvrđuju poražavajuću činjenicu da u Republici Srpskoj ne postoji nikakva razlika između vlasti i parlamentarne opozicije, osim u želji da se vlast očuva, odnosno osvoji. Mada ni u opziciji nije loše – udobna poslanička fotelja dobra plata, a nikakva odgovornost.
Zbog takvog komfora, „opozicionari“ su se u velikoj mjeri i pomirili sa sudbinom da nikada neće biti vlast – jer bolje „vrabac u ruci nego golub na grani“, a postoji i mogućnost da se zarad „srpskog jedinstva“ uskoči u zagrljaj vlasti kad god zatreba. (Već postoje uspješni primjeri na lokalnom nivou). Bojazni da će njihovi vjerni glasači skoro shvatiti da „nacionalno jedinstvo“ i „demokratija“ ne idu u istu rečenicu, gotovo da i ne postoji. A dok to ne shvate, neće sabrati dva i dva i dobiti odgovor na pitanje: Zašto su ovdje toliko zastupljeni kriminal i korupcija, zašto se ne rasvjetljavaju ubistva, zašto mladi odlaze, zašto nema posla i jednakih prava za sve….
Da bi to shvatili, prvo bi se morali suočiti sa prošlošću, bar od 9. januara 1992. (ili malo ranije) do 21. novembra 1995. Prihvatiti činjenicu da ratni zločinci (među kojima su mnogi učestvovali na skupu 9. januara 1992. u sarajevskom Holidej inu), ne smiju biti idoli našoj djeci. Vidjeli bi i da mnogi „stvaraoci RS“, iz i oko Holidej ina, i danas gospodare životom i smrti, stičući enormna bogatstva dok „brane nacionalne interese“ naroda čija djeca biraju hoće li obrok tražiti u kontejneru ili zauvijek otići u neki bolji svijet. Krhke su nade. Štofa za poveze preko očiju ne fali – provjerene marke ovog materijala su „Deveti januar“,“Ne damo Kosovo“, „Odbrana svetinja u Crnoj Gori“, „Nećemo u NATO“….
Impuls
