Ubice su oko vas i vaše djece, imaju silu u svojim rukama…

Monstrumi koji najprizemnije vrijeđaju majku i oca što po drugi put sahranjuju dijete takođe.

Oni koji su pokušali javno zataškati ubistvo i dalje upravljaju institucijama koje trebaju da zaštite vašu djecu.

A vi se niste udostojili da pustite krik, da javno ustanete protiv sotone.

Čuvajući ono što ima svaka gospođa koja sjecka kupus u menzi njemačke fabrike automobila.

Presrećni što možete na kafu u Zagreb, u šoping u Grac, na skijanje u Italiju.

Smisao postojanja “u se, na se i poda se”, primjeren četvoronišcima, a ne Čovjeku (s velikim Č).

Pogledamo li se danas svi u ogledalo, znamo ko smo.

Moram priznati da moja Banjaluka i ne može više.

Sjetim se Sarajeva pred rat, pogledam Beograd danas, pa Banjaluku na današnji dan.

Ima li ovaj grad muzičare, glumce, sportiste, slikare, vajare, univerzitetske profesore?

Zdrav razum je poražen.

Ostalo je ćutanje.

Bolje i ne zaslužujemo, kakvi smo kao cjelina.

Ovaj dan je sramota svih nas koji imamo obraza i srama.

Drazen Milosavljevic