OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
TUŽILAŠTVU BIH – MINISTARSTVU BEZBJEDNOSTI BIH
Smatram da po obimu i veličini teritorije na kojoj su vršena krivična djela, odnosno imaju prebivalište pripadnici kriminalnog klana, nadležnost bi trebalo da imaju organi na nivou BIH, posebno što su počinioci na koje sada skrećem pažnju, pripadnici MUP-a, no o tome će odluku donositi drugi a ja ću svim organima iz naslova dostaviti ovaj materijal naslovljen kao :
 |
DODATAK PRIJAVE ZA TERORIZAM I VIŠE DRUGIH KRIVIČNIH DJELA
|
Krivična prijava koju sam ranije dostavio sadrži veliki broj priloga a u međuvremenu sam došao do dokumenta “Žalba PS od 11.11.2019. na rješenje 80 0 Pr 100636 18 Pr” koji dodatno dokazuje na smišljene kriminalne radnje pripadnika terorističke organizacije, prije svega na njihovog člana Milana Neškovića koji je i sačinio dokument. Najvažniji detalji u ovoj takozvanoj žalbi su opisi koji nikada ranije nisu postojali u dokumentima službenika od 27.09.2018. uključujući i njegov zahtjev a sada se naprasno prisjetio toga šta se dešavalo te na drugoj strani Nešković Milan piše, citiram doslovno :
“Obzirom da je okrivljeni izneo niz optužbi na račun prisutnih pripadnika sudske policije, stavljajući akcenat na zloupotrebu službenog položaja od strane istih, potencijalnu otmicu i lišenje života okrivljenog, policijski službenik je postupio shodno članu 35 pomenutog zakona, koji definiše da je policijski službenik ovlašten da u skladu sa zakonom, prikuplja obaveštenja od lica za koje je vjerovatno da bi mogli dati obavještenja o krivičnom djelu ili prekršaju, počiniocima ili o drugim važnim okolnostima u vezi sa krivičnim djelom ili prekršajem i okolnostima od značaja za vršenje drugih poslova iz nadležnosti MUP-a Republike Srpske. Takođe postupljeno je shodno članu 228 stav 1, zakona o krivičnom postupku, koji definiše zadržavanje lica na mjestu izvršenja krivičnog djela.”
Ovaj opis Neškovića je daleko od stvarnog stanja ali odslikava suštinu a to je da sam pripadnike MUP-a obavijestio i upozorio da sudska policija nema uz sebe naredbu te da me pokušala slagati, govoreći da me želi odvesti u sud u Bijeljini a na moj zahtjev da mi uruče naredbu nisu to učinili jer je nisu ni imali kod sebe.
Tražio sam od pripadnika MUP-a da evidentiraju prekršaj službenika sudske policije ne optužujući njih uopšte za planiranje ubistva te sačine službenu zabilješku o svemu i da provjere kod Republičkog tužilaštva Republike Srpske i Vrhovnog suda da li postoji ikakvo rješenje o prenosu nadležnosti a za što sam ja već odavno znao da ne postoji.
Ovaj sadašnji opis u žalbi Neškovića, dakle uopšte nije naveden ni u dokumentu “Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.” ni “Izvještaj o prekršaju 15-01-3-53-18 od 11.10.2018.” a ni “Zahtjev za PPP 15-01-3-211-30-1619-18” to ne pominje, nego je kao razlog mog zadržavanja, odnosno lišenja slobode, napisano da je to iz bojazni da bih mogao počiniti isti “prekršaj” ponovo dok je pred sudom izjavio da su to od njega tražili sudski policajci. U tim dokumentima sačinjenim navedenog dana, nema ni jedne jedine riječi o mojim upozoravanjima i citiranjima zakonskih odredbi, nego je sve to okarakterisano kao vika i galama nekog ludaka.
Gospodin Nešković je naravno znao sve detalje i tog dana ali je smišljeno naredio zamjeniku Paniću da o tome ne piše ništa, kako bi po ubistvu koje je planirano, nestali svi tragovi o njegovom učešću i udjelu saučesnika sa kojima je pripremao izvršenje ubistva. Do ovog iznenadnog zaokreta i prisjećanja Neškovića je naravno došlo, poslije dokaznog postupka pred sudom u Bijeljini po predmetu 80 0 Pr 100636 18 Pr, kada su svjedoci potvrdili u najvećoj mjeri, moj opis događaja a koji se drastično razlikuje od onoga što je pisao i falsifikovao Nešković Milan.
Posebno skrećem pažnju na još neke detalje a to je da je svjedok Jelačić Srebrenko potvrdio pred sudom, (zapisnike i rješenje suda sam dostavio ranije a predlažem da se izvrši uvid u kompletan predmet) da je čuo prilikom preuzimanja, moje zahtjeve za hitnu pomoć zbog teških problema sa gušenjem uzrokovanim polenom ambrozije a pojačanim nepotrebnim grubim guranjem glave od strane pripadnika MUP-a prilikom ulaska u zgradu.
Svjedok Panić je potvrdio da se to guranje glave dogodilo a osim toga je dodao i da sam imao lakšu povredu na ruci koja je krvarila što takođe nije navedeno u dokumentaciji. Naprotiv, napisano je da sam se odbio izjasniti, vezano za medicinsku pomoć te da nisu uočene nikakve vidljive povrede što je naravno gnusna laž. Uz prethodnu prijavu sam dostavio više dokumenata sa falsifikovanim potpisima a sad prilažem dokaz “Potvrda o lišenju slobode od 27.09.2018” u kome se vidi napisana laž kako navodno “nema povreda” kao i da “nisu predočeni” zdravstveni problemi. Ta laž se nastavlja i u dokazu “Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.” a od više dokumenata sa falsifikovanim potpisom prilažem sada ponovo samo “Potvrda o predaji lica od 27.09.2018.”
Dodatan dokaz da je Nešković bio prisutan je i njegov opis, vezan za pitanje Srećka Panića, da li znam po kojima ću članovima biti okrivljen na šta sam odgovorio da znam da se radi o članovima 7 i 24 a moguće i 8, jer je to uobičajena šema rada policije.
Taj detalj odnosno dijalog između nas takođe nije zabilježen niti u jednom dokumentu i Nešković Milan je za njega mogao znati isključivo ako je lično bio prisutan, posebno imajući u vidu što je Srećko Panić pogrešno zapamtio dio razgovora, misleći da sam pomenuo osim navedena dva i član 11. Panić je pogriješio, jer se član 8 odnosi na vrijeđanje a ne član 11 i tada mi je uzvratio da neće biti dodat član 8 s obzirom da nisam nikoga vrijeđao.
Ali to što se Nešković Milan krio u zgradi i davao instrukcije kako da se krši zakon ili se čak i nije krio, nije toliko bitno kao činjenica da je moj opis o tome kako je nadležnost organa koji su prema zakonu nenadležni, lažirana i montirana te da je cilj da budem odveden Sokolac i ostavljen na ulici pa potom ubijen, smišljeno izostavljen u tada sačinjenoj dokumentaciji pa sada kada se sve razotkrilo i svjedok Jelačić priznao pred sudom da sam tamo i ostavljen a u dokazu “Zabilješka SP 1774-18 od 27.09.2018.” je čak navedeno kako su dobili usmeni nalog sudije vezano za to tek sada i Nešković pominje te detalje, očito u strahu od krivične odgovornosti i pripremajući svoju odbranu i objašnjenja za nezakonite radnje.
U zabilješci sudske policije, osim opisa da su me kako kaže po nalogu i to usmenom nalogu sudije, izveli iz suda i ostavili na ulici na početku je smišljeno lažno predstavljeno stanje jer nije navedeno da pripadnici sudske policije, uopšte nisu imali naredbu uz sebe a piše se da su postupali po njoj.
To je naravno smišljeno urađeno sa ciljem da ne ostanu nikakvi tragovi o izvršenom kriminalu da me lakše obmanu i slažu kako je u pitanju sud u Bijeljini pa da niko od pripadnika MUP-a ne vidi koji je sud u pitanju, niti da je postojao neki problem oko nenadležnosti.
Pri tome mislim na policijske službenike, koji nisu pripadnici terorističke organizacije, da je od njih pokušano sakrivanje tih činjenica dok su naravno članovi zločinačke organizacije sve znali i krili se u pozadini.
Zanimljivo je i Neškovićevo tumačenje prekršaja, kada tvrdi da je moje pozivanje policije da interveniše – kršenje zakona, da je to u stvari ta vika koja je uznemiravala neke neimenovane maloljetnike i slučajne prolaznike, koje on kao nije htjeo zadržavati na licu mjesta, pošto sam bio u sigurnosti 3 službenika.
Komandir Nešković naravno laže jer nije bilo nikakvih uznemirenih građana a da je neko slučajno i bio u blizini on ne želi nikakve svjedoke koji bi pokvarili lažni činjenični opis i falsifikate koje je pripremio. Iako Nešković Milan sada moje zadržavanje tog dana i lišenje sloboda, opravdava navodnom zabrinutošću zbog mojih optužbi o više krivičnih dijela i pokušajima ubistva te je navodno htio prikupiti podatke on sada ne spominje ništa o tome šta je prikupio. Na stranu to što ja znam da laže jer me niko nije pitao ništa o tome ni tog dana ni bilo kada kasnije kada sam dolazio nego su naprotiv poslali plaćenog ubicu, pripadnika policije u civilu da me napadne fizički u zgradi PU Bijeljina pred više uniformisanih službenika i prijeti ubistvom ako ikada više dođem. ETO TO JE PRIMJER “SIGURNOSTI” KOJU PRUŽA POLICIJA.
Priliku da podatke o tome ili bilo čemu drugom dostavi sudu imao je poslije sugestije sudije kada sam poslao pismeni “Zahtjev i obavještenje MUP-u po osnovu prava iz ustava i zakona” (sa potvrdom pošte) iz čijeg se sadržaja može vidjeti kakav je kriminal izvršen. Nijedna od mojih tvrdnji nije demantovana ni osporena a ni u dokaznom postupku nije bilo podataka koje je sad naknadno Nešković izmislio.
Ni u nekoliko prethodnih mjeseci kada sam ga više puta tražio ni sada u ovoj žalbi ne navodi se dakle ni jedan detalj šta je ustanovio, dana 27.09.2018. a šta je otkrio naknadno pa čak ni podatak da sam zaista ostavljen na Sokocu kao što sam i upozorio. Gospodin Nešković Milan naravno brutalno laže i zloupotrebljava svoj položaj pošto je smišljeno saučestvovao u teškim krivičnim djelima, koji su mi ugrozili život i imala za cilj moju likvidaciju.
Prije svega radi se o nehumanom i kriminalnom postupanju pošto je na bar 20 mojih ponovljenih zahtjeva da mi je potrebna medicinska pomoć zbog gušenja, isti naredio podređenim službenicima da se hitna pomoć ne poziva te da falsifikuju dokumentaciju i te detalje uopšte ne navedu, odnosno da dodatno slažu kako nije bilo nikakvih vidljivih povreda.
Time mi je ozbiljno ugrozio život jer sam tokom transporta imao izuzetno teške napade gušenja i više povraćanja pa su čak sudski policajci morali dva puta da se zaustavljaju, kako bih izbacio kesu sa sadržajem napolje.
Još važnije je to što je moja upozorenja i kako on sada kaže, optužbe o krivičnim djelima i planiranju ubistva, takođe smišljeno izostavio iz svih dokumenata koji su sačinjeni pod njegovom komandom, čime je dodatno ugrozio moj život, htijući naravno da me što prije transportuje kao metu timu za likvidaciju koji je čekao na Sokocu.
Šta se potom desilo, pisao sam praktično odmah poslije tih događaja i u razgovoru i prepisci obavijestio sestru da sam čekao oko sat i po prije kretanja prema autobuskoj stanici te me je neposredno ispred, presrela nepoznata muška osoba, predstavivši se kao inspektor a očito je jedan od pripadnika tima za likvidaciju koji se u međuvremenu razišao.
NAPOMINJEM DA JE SUDSKI POLICAJAC RADIĆ DRAGAN BIO PRISUTAN U ZGRADI MUPA 27.09.2018. TE PRILIKOM SVJEDOČENJA SREĆKA PANIĆA PRED SUDOM ŠTO UVJEREN SAM NIJE SLUČAJNO PA ĆE MOĆI PO OVOJ KRIVIČNOJ PRIJAVI POSVJEDOČITI ŠTA SE ZAISTA DEŠAVALO KAO I ŠTA JE PANIĆ LAGAO PRED SUDOM ODNOSNO ŠTA SU FALSIFIKOVALI NEŠKOVIĆ MILAN I SAUČESNICI IZ TERORISTIČKE ORGANIZACIJE.
Nesporno je i potpuno jasno da je više drugih lica iz MUP-a uključeno u ovu razbojničku akciju kao i Borovčanin Danko iz sudske policije te Rajko Čolović, tada glavni tužilac u Istočnom Sarajevu i Luka Borovčanin predsjednik suda u Sokocu.
Branka Malović, sudija koja je izdala naredbu se neposredno poslije toga pismeno izjasnila, (Sokolac sud odgovor od 03.10.2018.) da nema nikakvo rješenje o prenosu nadležnosti te da se oslanjala na rješenje koje pretpostavlja da ima tužilaštvo u Istočnom Sarajevu a koje nije u njenom spisu, što znači da je izdala naredbu bez ikakvog dokaza o prenosu nadležnosti.
Okružni tužilac Tomaš Jovana koja je navodno podigla optužnicu protiv mene za “povredu ugleda suda” je imenovana tek 2017-te a predmet se vodi od 2015-te, što pokazuje da nije učestvovala od početka na njemu te je moguće i sama obmanuta a postoje čak indicije da je njen potpis na optužnici falsifikovan.
Pripadnici terorističke organizacije nisu znali da sam u potpunosti razotkrio njihov plan te su nastavili sa nelegalnim radnjama i pripremama ubistva. Audio zapis “Agent.mp3” koji sam ranije dostavio sudu u drugim postupcima pokazuje taj sistem, (gdje se zanimljivo pokušavam odvući baš u pravcu i blizinu mjesta odakle je g. Nešković) a u sklopu svega mi je mafijaški klan slao i jednog Neškovića sa zadatkom da me navuče u zamku. Došao mi je na vrata objašnjavajući da mu već duže od godinu dana prijatelji kažu kako sam mu ja jedini spas. Naime, njegov sin je osuđen za dvostruko ubistvo 2007-e kod Ugljevika ali je kako kaže nevin za šta “ima dokaze” pa bi mu trebao neko poput mene da ukaže na najbolje rješenje a da bih vidio dokaze trebalo je da pođem sa njim.
Pominjao je i “prijatelje” iz policije koji bi pomogli i sudiju M.Đ. koji mu je navodno lično pokazivao dokaze i slično što je dodatno djelovalo kao izmišljena priča i mamac za mene. Više je nego jasno da je gospodinu R.N. obećana pomoć u oslobađanju sina, (amnestijom, nekim “novim” dokazima i slično) ukoliko im dovede nekoga na nišan bez svjedoka. Naravno da nisam htio ići nigdje nego sam mu rekao da dokumente donese kod mene sutra u 12 sati da ih skeniram. Pošto nije uspio prvobitni plan da me odvede u zamku, nije se pojavio nikad više.
Osim toga sam iste noći istraživao taj slučaj i ustanovio da je njegov sin V.N. priznao ubistvo tužiocu što mi nije pomenuto nego upravo suprotno i pošto sam te detalje javio sestri a policija sve komunikacije nezakonito snima, bilo je jasno planerima te podvale da im plan neće uspjeti te su se poslije više sličnih promašaja odlučili da me odvuku ubicama sa teritorije Istočnog Sarajeva iz narko i auto mafijaških klanova, tako što će lažirati nadležnost i prema njihovom mišljenju prevarom me prisiliti da “dobrovoljno” odem prijeteći pritvorom a računajući da nemam pojma o zakonskim odredbama i nadležnostima. Razbojništvo u režiji Borovčanina i Neškovića 27.09.2018. je samo nastavak tih gestapovskih metoda koje traju godinama…
DOKAZI
PREDMET 80 0 PR 100636 18 PR (SPIS SUDA)
|
Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.
|
Zdenko Bajo |
