Ovo je istinita priča iz Sanskog Mosta, u kojem su živjela potpuno dva različita čovjeka, jedan je bio heroj, a drugi je bio lopov…

Bilo je u našoj Sani i više heroja, a bogme i daleko više lopova, ali nekako ova dva su bila tako različita i veoma poznata cijelom gradu ! Poznavali su se i međusobno!

Heroj nije bio rođeni Sanjanin, on je ustvari prije rata radio u Svicarskoj. Tamo je imao: svoj posao, stan, djevojku, novac i automobil,
sve ono što jedan lopov može samo da sanja u pošteno vrijeme!

Lopov je rođen u Sani i čim je zagustilo, napustio je svoj grad, svoju državu, te da mu vrijeme ne bi propalo, studirao je u Zagrebu Veterinarski fakultet! Heroj nije studirao, ali kada je započela agresija na Bosnu i Hercegovinu, vratio se iz Svajcarske, napustio lijep posao, djevojku, stan, automobil i lagodan život. Kako je njegovo mjesto bilo duboko iza leđa agresora, heroj je išao u najbliže okupljalište svojih komsija. Našao ih je u Travniku !

Iako je bio po nacionalnosti Hrvat, heroj je prošao cjelokupnu Hrvatsku, zaobisao sve postrojbe HVO-a i skrasio se kod svojih komsija Bošnjaka u Armiji RBiH! Vrijeme je prolazilo, heroj je ratovao, a lopov je studirao. Heroju je bilo ime Brane Lasić i cijeli rat je bio u 17. VKB u 7. korpusu Armije BiH. Lopovu je bilo ime Sanjin Halimović i tada on nije bio lopov, bar za moje znanje, a ugodno je i provodio ratno vrijeme u slobodnom Zagrebu.

Da bi došao u Sanski Most, heroj je morao da prođe sva ratišta, a da bi lopov došao u Sanski Most, on je morao da sačeka heroja, da ga ovaj prvo oslobodi! Ehh, upravo tu, tu u oslobođenom Sanskom Mostu, sreli su se HEROJ i LOPOV! Heroj je bio umoran od ratovanja, opterećen mnogim ranama, željan samo mira i odmora.

Lopov je bio odmoran, željan dokazivanja i pred njim,tek sad je stajala karijera! Niko nije znao da će to biti karijera silnog besčašca i bezobrazluka, što će i heroja koštati života . Lopov se svojim dolaskom, zajedno sa svojom bratijom Asimom Kamberom i Mustafom Avdagićem, odmah učlanio u SDA stranku. Heroja nije interesovao nacionalizam, niti nacizam: Najzad, zar to godinama nije dokazivao!
Lopova je interesovao i nacizam i nacionalizam, jer Bože moj, to je tako profitabilno!

Vrijeme je prolazilo i lopov je vremenom sticao sve ono sto je heroj napustio u Svajcarskoj. Za to isto vrijeme heroj je polako oboljevao.
Na njigovome zdravlju , dugi niz godina ratovanja je ostavi traga. Teška prehlada na planini Vlašić, premrznutost i nehtjenje da se odstupi od novog slobodno prostora, heroju su uništili bubrege! Postao je teški bubrezni bolesnik, koji je morao svaki drugi dan ići na dijalizu bubrega!
Lopov je postao načelnik Sanskog Mosta i odmah je svojoj supruzi otvorio firmu. Uručio joj prostor pored Gimnazije, kako bi i ona mogla naplaćivati uputrebu prostora za karting-voznju. Porušio je novi i ogromni stadion, rasparčavao zemlju i prodavao tuđu imovinu.
Postao je pravi LOPOV!

Da bi lopov sa svojom družinom lopova mogao imati svaku sitnicu, heroju su morali isključivati struju. Nisu oni to njemu radili kada je on bio tu. Oni su dobro pazili da se heroj ne sikira, pa kada je odlazio na dijalizu bubrega, koju je vršio svaki drugi dan, oni bi dolazili, isključivali mu struju i uključivali tek kada plati predhodni dug. Heroj nije imao nikakvih primanja, jer je lopovima uvjek manjkalo novca, te kada se heroj vraćao sa dijalize, onako bolestan bio je primoran da živi u mraku i hladnom stanu, u gradu kojega je oslobodio, kako bi Lopovu i ostalima SDA lopovima bilo dobro i lijepo!

Lopov je čak uspio postati i ministar poduzetnistva u Vladi Federacije BiH. Svašta je tamo “poduzimao”, ali Bosna je zemlja u kojoj se smije svašta raditi, ali se o tome ne smije pričati, ako nisi član SDA stranke! Mnogi su od LOPOVA i ostalih lopova tražili da se heroju pomogne i da mu se plati presađivanje jednog bubrega. Međutim, novca nije bilo i heroj je sve više oboljevao. Odveli su ga u bolnicu u Bihacu.
Umro je u Bihacu tokom izborne kampanje, a da niko nije znao! Naknadno se čulo o svemu.

Sanski Most, grad kojeg je HEROJ oslobodio, nije htio mrtvog heroja, pa su ga morali sahraniti na nekom od bihaćkih grobalja, vjerovatno zato što nije bilo dovoljno novca. U mređuvremenu je i LOPOV oronuo, ispali mu zubi, počela mu je opadati kosa i pojavljivati se duboko zalisci na glavi. S obzirom da su ga kolege zvali “Kicos”, to mu je u mnogome smetalo reputaciji. Nakon izbora, kada su svi započeli sa svojim odmorima, prvi put se Lopov angažovao da za sebe nešto uradi. Otišao je u Švedsku i tamo platio presađivanje kose! Uradio je to prošle sedmice i platio 19 hiljada eura, upravo onoliko,koliko je trebalo platiti heroju jedan bubreg,
sa kojim bi on i danas bio živ!

U Sanskom Mostu su živjeli HEROJ Brane Lasić i LOPOV Sanjin Halimovic, ali i Sanski Most, kao i svaki drugi grad na svijetu,
ili bilo kakvoj priči, pa i u ovoj istinitoj, nije grad u kojem mogu zajedno da žive heroji i lopovi. Da bi LOPOV Sanjin Halimovic dobio novu kosu, HEROJ Brane Lasić je morao da umre!