Inspektori policije otimaju i gepekuju građane

Situacija se razjašnjava na krajnje neočekivan način. Nadobudni inspektori za droge otetog mladića dovoze u krug PU Prijedor i to u prtljažniku službenog vozila. Najvjerovatnije pojma nisu imali kakva frka je nastala, pa su svoje “metode” prevoženja građana demonstrirali pred kolegama.

Ubrzo se otkriva kako su mladića nakon otmice odvezli do obližnjih Brezičana. Nakon batinanja i zlostavljanja, po kakvim su inače poznati, kreću ka PU Prijedor kako bi “rad” nastavili u službenim prostorijama. U namjeri dolaženja do lakšeg priznanja ili informacija mladića voze u gepeku.

Kada su shvatili u kakvu gabulu su upali kreće uobičajena “procedura” tvrđenja kako su lišili slobode osumnjičenog.  No, postoji razlika između otmice i lišenja slobode.Znate, policija ima obavezu da licu lišenom slobode odmah saopšti za šta se sumnjiči, da mu se omogući angažovanje advokata, obavještavanje porodice… Niko nema pravo na ulici hvatati građane, voziti ih izvan grada i maltretirati. Najmanje gepekovati ljude!

Obzirom na očevu prijavu i opisanu situaciju policijski rukovodioci zasigurno su znali za teška kršanja zakona i prava svojih inspektora i morali su odreagovati. Nikako nisu smjeli inspektorima omogućiti naknadno lišenje slobode i šta su već izvodili.

Najmanje šta policijski rukovodioci smiju jeste primoravati policajce da sklanjaju ili mijenjaju službenu dokumentaciju sačinjenu o ovom događaju, a to čine danima u očiglednoj namjeri zataškavanja sramnog i opasnog čina.

Međutim, šta očekivati od Gorana Mikanovića, načelnika Sektora kriminalističke policije PU Projedor? U pitanju su inspektori od njegovog povjerenja, isključivo njemu odani. Pa i u kriminalu kakav čine godinama.

Kada je došao na poziciju Mikanović je odabrao inspektore koji su svojevremeno djelovali u okviru Radulovićeve grupe poznatih banjalučkih inspektora narko-dilera. Radio sam na tome, pa jednostavno znam da smo trebali hapsiti i prijedorski ogranak te kriminalne grupe.

Banjalučki i prijedorski inspektori sve su radili zajednički i koordinirano, kao jedinstvena kriminalna grupa. Od krijumčarenja droge do primoravanja civila da za njih rade. Zato je posebno važno razjasniti zašto je ovaj mladić doista otet i mučen.

Više puta pisao sam kako su Radulović, Stijak i ostatak ekipe samo nastavili sa praksom kakva odavno postoji u našoj policiji. Pa Goran Mikanović je upravo reprezent te ogavne prakse. Bojim se da ni sam nema predstavu koliko droge je proslijedio na ulicu – od one oduzete do nabavljene radi prodaje.

Ministar Lukač i direktor Ćulum dokazano preferiraju osuđivane kadrove poput Mikanovića, ali i režimske poslušnike poput Sretoje Vujanovića, inače načelnika PU Prijedor. Važno je da Vujanović mene revnosno progoni, te da zataškava kriminalizaciju i teror svojih podređenih.

Najvažniji Vujanovićev zadatak jeste praćenje koji policajci čitaju moje objave, a da ne pominjem šta se dešava onima koji se usude kakvu objavu lajkovati. Mogu na fukaru okačiti koliko im drago grbova i zvjezdica, no i dalje ostaje fukara.

Za kraj moram nešto naglasiti. Čujem kako u prijedorskoj policiji postoji ozbiljan otpor zataškavanju ovog sramnog i bezobzirnog čina. Kažu policajci kako neće da ih prozivaju kao banjalučke kolege u slučaju otmice Davida Dragičevića, odnosno da onaj ko se “zaigrao” treba i odgovarati.

To poštujem!