Na pisti sporstkog aerodroma u Zalužanima, kako sam to nedavno i najavio, počela je montaža šklopocije, šatora koga u Vladi zovu pokretna bolnica…
Ova šklopocija će biti jedinstven eksponat, spomenik ne samo ljudske gluposti, pohlepe i beskrupuloznosti, već i jednog teškog vremena kada su oholi i bahati pljačlali i razarali svoj narod i građane na svakom koraku, čak i u vrijeme pandemije korona virusa.
Vjerujem da je šator u Zalužanima, plaćen sa avionskim prevozom skoro 5 miliona maraka, najskuplji u svijetu, i da je po kvadratnom metru koštao više od mnogih luksuznih vila i rezidencija. Ma koliko se pokušali „vaditi“ suludim izjavama, poput one da su gusari čekali po evropskim autoputevima bolnicu da je otmu pa je zbog toga prebačena avionom, tzv premijer Radovan Nejaki Višković i ministri marionetske Vlade samo dublje tonu u blato, a majka i Dodik ih nisu kleli što su se kockali već što su se vadili. Tek kad se šator sastavi i izloži novinarima i javnosti, tek će onda mnogi postati svjesni razmjera velike pljačke i prevare.
Pošto se vlastrodršci stalno pozivaju na struku, između ostalog kada će početi sa radom Narodna skupština, koja je potonja ostala da se otvori posle tržnih centara, roštiljnica, butika, kafana i restorana, koje su tako postale važnije institucije od parlamenta, postavlja se pitanje ko je to od stručnjaka i ljekara preporučio Vladi Republike Srpske nabavku poljsku ili mobilne bolnice?
Pitanje je i kako se Vlada odlučila da za dobavljača odabere Slavena Ristića, trgovca oružjem a ne bolničkom opremom? Tačno je da Vlada, posebno ministar Dragan Lukač, ima dobru i uhodanu saradnju sa Ristićem, ali jedno su puške, pištolji i despoti, a drugo su rengeni, skeneri i operacione sale!
MUP Srpske prodao je Slavenu Ristiću i Remontnom zavodu Bratunac, kojim Ristić rukovodi kao generalni direktor, oko 11 000 komada oružja koje je policija oduzela od naroda nakon što je povećana cijena oružanog lista i dozvole. Po mojim saznanjima MUP i Lukač prodali su 11 000 pušaka i pištolja po cijeni manjoj od 30 maraka, iako policija nije vlasnik oduzetog i predatog oružja. Cijena prodatog oružja je prema procjenama najmanje 5 do 10 puta manja od realne i tržišne, a nakon pregleda i manjih popravki u Tehničkom remontnom zavodu Bratunac, Ristić je namjeravao izvesti i prodati oružje u inostranstvo i ostvariti milionsku zaradu. Ipak, sve do dolaska kontraverznog Staše Košarca, Ministarstvo spoljne trgovine BiH nije dalo saglasnost na izvoz oružja, jer MUP Srpske ničim nije mogao dokazati vlasništvo nad oružjem koje je oduzeto narodu, da bi Košarac, po direktivi svoje Partije, čim je sjeo u ministarsku fotelju stavio svoj potpis i omogućio Ristiću da izveze oružje.
Slaven Ristić i Dragan Lukač su stari drugari, ministar policije, strastveni lovac, bio je gost Ristića u Namibiji, gdje ovaj ima fabriku oružja, i skupa su po mojim saznanjima lovili po Africi. Kao plod dobre saradnje Vlade i Ristića, iz Namibije u Banjaluku je dolazila delegacija „privrednika“ koja se sastajala sa Dodikom i Lukačem, a RTRS je širio radosne vijesti kako Gospodar nakon američkih sankcija nije potpuno izolovan, i kako ima prijatelja u dalekoj Africi, kao nekad nesvrstani Tito.
Puno je pitanja koja traže odgovore, a između ostalog da li je dogovor o „kupovini“ bolnice postignut tokom sastanka i radnog ručka Igora Dodika i Slavena Ristića početkom marta u Bijeljini. Sastanak je održan kod gazde Neškovića, u objektu „Lounge bar“, a Igor je tom prilikom doletio vladinim helikopterom iz Banjaluke u Bijeljinu!
Prema mojim saznanjima šklopocija nazvana pokretna bolnica uopšte nije izrađena u Njemačkoj već je najveći dio nje sastavljen u bijeljinskom Elvaku i Tehničkom-remontnom zavodu Bratunac, pa je potom „provozana“ do Njemačke kako bi se prikrili tragovi organizovanog kriminala i velike prevare. Višković i resorni ministar Šeranić trebali bi da odgovore da li je tačno da su dijelovi za „pokretnu bolnicu“ izrađeni u bijeljinskom Elvaku i TRZ Bratunac, da li su sada radnici Remontnog zavoda iz Bratunca angažovani na sastavljanju šatora u Zalužanima, ko se sve i koliko ugradio u operaciju nabavke šatora koji se trenutno sadavlja kao eksponat?
Da li su kontejneri koji će biti postavljeni u šatoru umjesto prvobitno planiranih 7 000 maraka koštati 18 000 maraka?
Da li će zbog ovog skandala, sa nabavkom šatora zvanog pokretna bolnica, nabavke medicinske opreme preko turističke agencije i suludog bacanja 35 miliona maraka na garažu Kliničkog centra u vrijeme krize, kad zdravstvo nema stetoskopa, infuzija i stalaka, Radovan Višković i resorni ministar Alen Šeranić podnijeti ostavke?
Nebojša Vukanović
