KOMANDA POLICIJSKE STANICE BIJELJINA II JE SAUČESNIK POKUŠAJA UBISTVA
KOMANDA POLICIJSKE STANICE BIJELJINA II JE SAUČESNIK POKUŠAJA UBISTVA |
 |
Pripadnici mafijaškog klana iz tužilaštva, policije i suda su falsifikovali nadležnost i montirali nezakonitu optužnicu i predmete pred nenadležnim organima u Istočnom Sarajevu sa ciljem da me nelegalno prate, prikupljaju podatke o kretanju i stvore uslove za moju likvidaciju.
Pošto pokušaji doušnika da me navuku u zamku nisu uspjeli, onda se angažuju kriminalci, direktno iz tužilaštva i suda sa područja Istočnog Sarajeva te na prevaru pokušavaju lažirati svoju nadležnost i izdejstvovati prinudno dovođenje, putem sudske policije na njihov teren gdje me je čekao tim za likvidaciju.
Tako je 27.09.2018. patrola sudske policije pokušala da me na prevaru ubaci u automobil, tvrdeći da me voze do suda u Bijeljini ali kada sam zatražio naredbu koju su prema zakonu dužni i da mi uruče, onda se pokazalo da je u stvari nemaju uz sebe, (vidljivo u prilogu “Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.”) te da žele da me odvuku na Sokolac.
S obzirom da mi niko nije uručio naredbu a policajci nisu htjeli da sačine zapisnik o tom nezakonitom pokušaju, saopštio sam da se udaljavam i krenuo na šta su me poslije par koraka s leđa napali pripadnici sudske policije i policije, pokušavajući da mi zavrnu ruke i stave lisice.
Sa dva kratka, jaka i brza trzaja sam uspio sastaviti ruke i uhvatio jednu za drugu šaku ispred sebe, tako da sam ih onemogućio i ponudio da dobrovoljno dozvolim da mi stave lisice na ruke jer sam i htio da se sačini zapisnik na bilo koji način, kako bih spriječio da budem odvedem po planu u tišini na mjesto za likvidaciju.
Iako sam dobrovoljno i mirno prihvatio da krenem sa njima, neko od bahatih i bezobraznih pripadnika policije je pokušao prilikom ulaska da mi gurne glavu prema zemlji, kao da se bojim pokazati svoje lice ili valjda da me ponizi, što samo pokazuje o kakvim se bitangama radi.
S obzirom da u proljeće i češće na jesen, imam tegobe prilikom disanja, zbog polena a posebno ambrozije, zatražio sam hitnu pomoć tim povodom i ponovio to bar 20 puta što nije učinjeno.
Pošto se ovdje koncentrišem na kriminal pripadnika policijske stanice Bijeljina II i komandira milana neškovića, ističem samo da su ti zločinci u svojim dokumentima, (prilog, “Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.”) napisali da nisu uočili nikakve povrede, iako sam krvario na prstu lijeve ruke što je potpuno nebitno u odnosu na gušenje a takođe je napisano da nisam tražio liječničku pomoć što je naravno gnusna laz.
Prikrivanje imena, odnosno zatamnjivanje potpisa na svim dokumentima ukazuje na to da ne samo da se kriju neki detalji nego i da je u policijskoj stanici bio angažovan neki agent sa lažnim identitetom ili nekoj od drugih opcija posebnih istražnih radnji, koje su kad se zna da je nadležnost lažirana i same potpuno nezakonite.
Zločinci iz policije su mi umjesto ukazivanja hitne pomoći, saopštili da me predaju sudskoj policiji, koja će me navodno odvesti u hitnu pomoć, iako su oni bili dužni to da učine i kako se vidi napisali da nisam ni tražio intervenciju.
Očigledno su šefovi mafijaškog klana intervenisali telefonima, pokušavajući na sve načine da me što prije dovuku na Sokolac, timu ubica koji je već čekao na nišan, te iako sam i od sudske policije zatražio da me odvedu u hitnu pomoć, oni to nisu učinili a na pitanje jesu li obavijestili svog komandira, zločinca o tome, niko od njih nije odgovorio ali im se na licu vidjelo da su to učinili a kriminalaca Borovčanin Danko, naravno nije izvršio svoju profesionalnu obavezu nego je zastupao interese mafije koja je planirala da me ubije.
Tokom transporta do Sokoca sam više puta povraćao sa izuzetno teškim posljedicama ali zahvaljujući pripadnicima sudske policije kojima je očito bilo neprijatno i nisu bili direktni saučesnici mafijaške mreže za likvidaciju, kupili su mi od svog novca flašu vode i djelimično olakšali položaj.
Kako se ispostavilo odvođenje na Sokolac za navodno moje izjašnjenje je bilo suštinski bespotrebno, odnosno samo izgovor da bi me dovukli tamo jer prema zakonu je tužilaštvo moralo prvo da predoči svoj dokazni materijal i uruči mi dokument o svojoj nadležnosti što su i tada izbjegli a iako sam tražio hitnu pomoć i od sudije to nije učinjeno, nego me sudska policija ostavila na ulicama Sokoca, uprkos višestruko ponovljenim zahtjevima za hitnu pomoć.
S obzirom da sam odavno znao da tužilaštvo u Istočnom Sarajevu i sud na Sokocu, nemaju nadležnost i oni ne mogu voditi ni završiti taj predmet, bilo mi je jasno da je jedini cilj stvaranje uslova za moju likvidaciju, pogotovo što je u prethodnim mjesecima više doušnika u civilu bilo angažovano da me kontaktira i pokuša odvući u zamku na neku udaljenu lokaciju.
Kako sam mnogo ranije predvidio ovakav scenario i presretanje uz angažovanje nekog od mnogobrojnih doušnika te ostavljanje na ulicama Sokoca, nisam ni krenuo odmah prema autobuskoj stanici, nego sam se zadržao u jednom od kafića i raspitao o internet vezi, lokaciji autobuske stanice, te uspostavio kontakt sa sestrom i prijateljima.
Pošto sam popio kafu i oporavio se koliko je bilo moguće i procjenio da sam ovim potezom uz zadržavanje u policiji u Bijeljini, potrošio dovoljno vremena i pokvario plan mafije te da ekipa za likvidaciju neće vječno da me čeka tim prije što su sigurno obavješteni o vremenu ostavljanja na ulici, krenuo sam oprezno prema autobuskoj stanici, osvrćući se oko sebe gdje me na nekih 50 metara prije stanice, presrela nepoznata muška osoba, predstavivši se kao inspektor i ispitujući, ko sam, odakle sam, gdje idem i slično o čemu sam već pisao ranije.
Prema podacima do kojih sam došao kasnije i naknadnim događajima zaključujem da je to bio jedini preostali iz ekipe za likvidaciju koja se poslije višesatnog čekanja razišla što je očigledno izazvalo bijes kod šefova mafije zbog njihovog neobavljenog posla.
U narednim mjesecima sam uz pomoć suda u Bijeljini, povodom moje tužbe protiv Republike Srpske po tom događaju, konačno uspio da dobijem takozvano “Izjašnjenje OJTIS od 26.03.2019.”.
Ali iz tog dokumenta se vidi da nikada nisu dobili nadležnost u predmetu protiv mene za “povredu ugleda suda” nego naprotiv im se daje moja krivična prijava protiv više lica, kriminalaca iz tužilaštva, suda i načelnika sudske policije, koji je i jedan od aktera ovog pokušaja ubistva.
Pošto sam konačno dobio izjašnjenje tužilaštva i dokument iz koga se vidi da su falsifikovali nadležnost, ponovo sam zatražio 15.05.2019. razgovor i saradnju komande policijske stanice, tražeći da mi objasne zbog čega mi nije ukazana hitna pomoć, ko je donio odluku o tome i ko je zvao telefonima, tražeći da se što hitnije transportujem, odnosno praktično ko su nalogodavci pokušaja ubistva.
Iako sam ga usmeno preko službenika policije i pismeno upozorio da ću u slučaju da odbije suradnju, smatrali ga direktno odgovornim za ugrožavanje zdravlja te saučesništvo u prikrivanju pokušaja ubistva, isti je nastavio da se krije te je time “zaslužio” da se njegovo ime nađe na internetu preko reda, kao jedan od kriminalaca koji je direktan učesnik više krivičnih dijela od kojih je najteži pokušaj mog ubistva i prikrivanje kriminalaca koji su učestvovali u tom razbojničkom planu.
PRILOZI
Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.
|
Zdenko Bajo |
