Već 10 mjeseci BiH nema državnu vlast jer politički lideri partija pobjednica izbora ne mogu nikako da se usaglase oko najvažnijih tema koje bi u narednom periodu bitno uticale na život svih građana.

Tako se svakodnevno postavljaju razni uslovi za formiranjue vlasti na nivou BiH. Najnoviji je onaj Bakira Izetbegovića, koji ne želi u vlast ako budući koalicioni partneri ne pristanu na povećanje minimalnih plata radnicima i poreske olakšice poslodavcima. Dodik traži da se pronađe način za još bolje uslove rada i jasnu demografsku strategiju, dok Čović pristaje formiranje Savjeta ministara samo pod uslovom da se napravi plan kojim bi se reformisalo pravosuđe i počelo sa obimnom borbom protiv korupcije.

Puste želje, naravno! Stvarnost je potpuno drugačija, a u njoj se politički akteri mjesecima prepiru, svađaju i stavljaju jedni pred druge samo jedan uslov. Predati ANP (Godišnji nacionalni program) NATO-u ili ne.

Ono što je bitno naglasiti, danas je to ANP, juče je bilo nešto drugo, sutra će biti treće, ali matrica za sukob među etnonacionalnim političarima je uvijek ista, a ona podrazumjeva postavljanje u prvi plan teme koja ni na koji način ne utiče na život građana i predstavljanje iste kao pitanje svih pitanja.

I tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu… A narod se prima!

I to u isto vrijeme dok u BiH radnici rade za mizerne plate od 500 do 600 KM u prosjeku, dok penzioneri ne sastave dva dana u mjesecu od svojih primanja, dok nam je školstvo doseglo samo dno, a zdravstvo ostalo na nestručnim i priučenim ljekarima. A to što je samo prošle godine 53.000 naših građana dobilo dozvole za radu u zemljama EU ili što se procijenjuje da će nas napustiti 32 odsto školovane mlade populacije tek nije briga političke aktere.
Njih zanima stvaranje sukoba i podjela, održavanje stanja beznađa i zadržavanje vlasti, moći i kapitala.

Politički analitičar Vehid Šehić kaže da današnja politička situacija u BiH nije ništa novo. On navodi da je problem BiH što bilo kakav eventualni sporazum između političkih lidera stvara nove nesporazume.

„Zato što kod kreiranja sporazuma nikad nije postojala istinska želja da se nešto pokrene u BiH. Mi smo bili svjedoci da su oni vrlo lako odlučili koliko kome treba da pripadne ministarskih mjesta, ko treba da bude predsjedavajući… Vjerovatno su razgovarali i o nekim drugim bitnim pozicijama na nivou države. Bavili su se NATO integacijama, odnosno aktivacijom MAP-a, pa se ulsovljava formiranje vlasti nečim što je već prihvaćeno Zakonom o Oružanim snagama, pa i od Predsjedništva i Parlamentarne skupštine BiH. Oni se nikad nisu bavili životnim pitanjima građana BiH, jer to njih nikad nije ni interesovalo“, kaže Šehić za BUKU.

Prema njegovim riječima, u svim ovim pregovorima mi ne vidimo ništa što bi probudilo nadu i perspektivu nama kao građanima da će ovdje biti bolje. 

„Mi od svih njihovih razgovora strahujemo. U normalnim državama ljudi očekuju kada se politički akteri sporazumijevaju da će to biti na dobrobit svih građana. Ovdje ne. Lični i partijski interes su dominantni, pa mi i dalje ostajemo po strani, a odgovor mnogih građana na to je da upravo zbog kreirane političke atmosfere mnogi napuštaju ovu teritoriju. Ni o tome oni ne govore, a to je nešto što je najopasnije za ovu državu. To je jedini rezultat ovih politika koje imamo danas“, rekao je Šehić.

On navodi da se ovdje građani boje dogovora među političarima, a da su nas naučili na to svojim dosadašnjim ponašanjem. „Pa, ovaj zadnji sporazum koji je probudio nadu da nešto treba da se desi, da će se deblokirati izvršna i zakonodavna vlast na nivou države, da će se stvoriti pretpostavke za formiranje vlasti na nivou FBiH je opet nesporazum. Danas vidimo da njihov sporazum nije težio istinskom dogovoru, nego isključivo manipulaciji sa građanima“, kaže Šehić.

Dragan Todorović iz Banjalučkog centra za ljudska prava kaže za BUKU da političke elite u BiH i ljudi koji obavljaju najznačajnije funkcije u ovoj državi nemaju motiv niti namjeru da govore o konkretnim ekonomskim, razvojnim, demografskim ili bilo kojim drugim planovima zato što u stvari i nemaju šta da kažu.

„Nijedna stranka nema razrađen plan reformi bilo koje vrste, pa zato i nemaju šta konkretno da kažu na tu temu. Već skoro godinu dana nije formiran Savjet ministara BiH zbog sporenja oko tema koje možda jesu bitne, ali u društvima u kojima su ekonomija, obrazovanje, pravosuđe i sve druge oblasti koje su za građane egzistencijalno važne, zategnute pod konac“, kaže Todorović koji podsjeća da kod nas u svim tim oblastima, manje ili više, vlada haos.

„Zbog toga je vrlo iracionalno veću važnost pridavati ANP-u nego recimo korumpiranom i degradiranom pravosuđu. Međutim, po ko zna koji put se pokazalo da mi nismo društvo koje bilo čemu pristupa racionalno i planski, te stoga ne čudi što su nam glavne teme one od kojih nam ne zavisi kvalitet svakodnevnog života“, kaže naš sagovornik.

On navodi da kada čujete političare da vrlo žustro i energično govore o temama kao što je ANP i da to postavljaju kao jedan od glavnih uslova formiranja Savjeta ministara, a ne recimo neki plan ekonomskih reformi ili plan za oporavak pravosuđa, to je zato što iz njih progovara političko iskustvo.

Kako kaže, oni su davno naučili lekciju da se pričom o ekonomiji ili demografiji ne dobijaju izbori. „To je naša tužna istina već skoro 25 godina i nema naznaka da će se to promijeniti u bližoj budućnosti.“

Ekonomista Faruk Hadžić kaže za BUKU da u BiH postoje dvije vrste problema, oni stvarni životni  problemi koji opterećuju građane, poslodavce i privredu i oni drugi koji su nametnuti od strane politike i koji obično nisu povezani sa ovim prvim.

„Dok politika nameće neke probleme i teme, čije rješavanje ne bi dovelo da svaki građanin u ovoj državi bolje živi, da ima barem jednu KM veću platu ili penziju, stvarni problemi se guraju u stranu, kao da ne postoje. Najbolji primjer je iseljavanje stanovništva, koje se svakodnevno dešava. Prošle godine EU je izdala 53.000 prvih dozvola za borak za naše građane, što je gotovo dvostruko više nego godinu prije“, kaže on.

Hadžić napominje da niko više ne govori kako povećati minimalne plate, smanjiti doprinose, ukinuti silne parafiskalne namete, olakšati proceduru registracije firmi, osigurati da mladi ne bježe iz zemlje, nego im ponuditi perspektivu u zemlju i slično.

„Imam osjećaj da je najbitnije osigurati još jedan mandat na vlasti i što više zaposliti ‘budžetskih patriota’, koji će nas onda sa sigurnih budžetskih jasli ubjeđivati kako je sve u zemlji odlično i da jedina opasnost postoji od drugih i drugačijih. Koliko smo otuđeni od problema pokazuje i podatak da je Njemačka imala u drugom kvartalu negativni rast od -0.1%, što je stvorilo zabrinutost u EU da zemlja neće ući u recesiju, ukoliko negativni rast bude i u trećem kvartalu. BiH prema kvartalnim podacima za BDP, već je u recesiji, jer je dva uzastopna kvartala imala negativni rast i to apsolutno nikoga nije briga. Bitna je vlast, lažni problemi, nebitne teme i kontrola budžeta“, zaključuje Hadžić.

BUKA