OTVORENI FIZIČKI NAPADI ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE I PRIJETNJE UBISTVOM NA JAVNOM MJESTU

TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE

KRIVIČNA PRIJAVA ZA VIŠE KRIVIČNIH DJELA PROTIV VIŠE LICA I ZLOČINAČKIH ORGANIZACIJA

OTVORENI FIZIČKI NAPADI ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE I PRIJETNJE UBISTVOM NA JAVNOM MJESTU

DOSTAVLJA SE I : VSITV-U, OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI, OKRUŽNOM SUDU U BIJELJINI, OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI, SIPA, MEDIJIMA I JAVNOSTI…
Poslije javnog objelodanjivanja “CRNE KNJIGE” od strane dodik milorada i mafijaškog terorističkog režima, sve kriminalne aktivnosti koje su ranije bile bar djelimično sakrivene, sada se događaju otvoreno, zakoni i pravo ne postoje a sve takozvane državne institucije i javni organi su privatizovani i rade isključivo za interese tajkunsko političke mafije…

NITI NEKI POLICAJAC SMIJE PRIJETITI PREBIJANJEM I UBISTVOM, SAMO ZATO ŠTO JE POLICAJAC, NITI BILO KOJI SUDIJA ILI OKRUŽNI TUŽILAC MOŽE DA PRIMJENJUJE SOPSTVENE “ZAKONE” PROMJENLJIVE U ZAVISNOSTI OD KOLIČINE NOVCA I MOĆI KOJU IMA POJEDINA OSOBA NEGO SU SVI SKUPA DUŽNI DA DJELUJU U SKLADU SA ZAKONIMA DRŽAVE KOJA IM JE DODIJELILA POSAO KOJI OBAVLJAJU.
22.05.2019. prilikom pokušaja da ostvarim više prava garantovanih ustavom i zakonima, te prijavim više lica za krivična djela, fizički sam napadnut u zgradi PU Bijeljina, prijećeno mi je prebijanjem i ubistvom ako se više ikada pojavim u zgradi policije.
Prethodno sam službeniku na ulazu predao obimnu dokumentaciju, na vrhu koje je bio “Zahtjev uručen 22.05.2019.” gdje su između ostalog bile nevedene neke osobe iz MUP-a, koje sam imao namjeru prijaviti a manje od 10 minuta poslije toga neki od njih su se pojavili u zgradi što je sad potpuno očigledno bio prvi pokušaj zastrašivanja.
Da to predstavim slikovitije i bliže za druge građane: Žena koja želi prijaviti fizički napad i silovanje, neće biti u mogućnosti to da uradi, nego će takozvani državni organi pozvati silovatelja na lice mjesta, kako bi dodatno zastrašio žrtvu i natjerao je u bjegstvo. Time se u startu sprečava čak i podnošenje krivične prijave i naravno štite kriminalci, pljačkaši i ubice.
O samom tom događaju neću sada iznositi detalje, jer sam odmah potom napad, prvo prijavio usmeno tužiocu a zatim kad sam putem interneta došao do najvjerovatnijeg počinioca, sačinio sam i pismenu krivičnu prijavu. Osoba koja me je fizički napala i prijetila ubistvom je kako sam u prijavi naveo najvjerovatnije M.S, (Stanković, Panić i Nešković) a ranije se koliko znam nismo sretali.
Ali, je li u pitanju zaista taj gospodin ili neki drugi službenik Republike Srpske, pa čak i civil sad je potpuno nevažno jer je Policijska uprava, odnosno kompletan MUP, odnosno Republika Srpska saučesnik u tom napadu i direktni izvršilac napada, odnosno prijetnji ubistvom.
Ovu tvrdnju zasnivam na činjenici da se napad nije desio u nekom parku ili parkingu u gradu, niti na nekoj njivi, nego u zgradi MUP-a, pod video nadzorom, (saznao sam naknadno da ne postoje kamere u zgradi – zanimljivo) u prisustvu nekoliko uniformisanih policijskih službenika.
Iako sam izuzetno grubo fizički napadnut, vučen i guran prema izlazu, te izguran do ulaznih stepenica, nisam se fizički sukobljavao sa napadačem, očekujući da će policijski službenici reagovati po službenoj dužnosti i zaustaviti nasilnika.
Pošto se to nije desilo a nasilnik me je izgurao izvan zgrade, rekao sam da me nije uplašio i da mi uzalud prijeti, na šta me on iznenada pustio i trčeći otišao na sprat zgrade.
Odmah sam zahtijevao od prisutnih službenika da sačine zabilješku o događaju i preduzmu sve potrebne radnje da se krivično djelo i počinilac evidentiraju što su oni odbili uz izgovor da je u pitanju službenik a na moj zahtjev da mi kažu ime tog službenika što sam više puta ponovio, niko od prisutnih uniformisanih policajaca to nije htio da učini a svi su izgledali veoma uplašeno i to očito ne od mene nego od nasilnika koji me napao.
Ostavljam sada potpuno po strani samog napadača i koncentrišem se na krivična djela Republike Srpske a to je prije svega “nečinjenje” jer prisutni policajci su bili dužni da spriječi fizički napad, prijetnje prebijanjem i ubistvom a potom drugi dio, odnosno nastavak kriminala “produženo krivično djelo” je odbijanje da se sačini zabilješka i što je za mene najvažnije i najteže, grubi pokušaj prikrivanja počinioca, čije ime niko od službenika nije htio da mi saopšti.
U prilogu ovog dopisa su fotografije komandira policijske stanice Bijeljina II, Milana Neškovića i zamjenika Srećka Panića koje sam imao namjeru prijaviti, te vjerovatnog napadača Stankovića, (Stanković, Panić i Nešković) i snimak mog telefonskog poziva policijskoj stanici kritičnog dana.
Napominjem da sam prethodno od kraja septembra 2018-te do 22.05.2019. više puta pokušavao razgovarati sa komandirom PS Bijeljina II, vezano za neukazivanje hitne pomoći koju sam tražio zbog tegoba sa polenom ambrozije i istovremeno lažiranje činjeničnog stanja što se vidi u prilogu “Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.”. Tada sam presretnut od pripadnika sudske policije koji nisu uz sebe imali naredbu, (Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.) te su me pokušali na pravaru ugurati u vozilo tvrdeći da me vode samo do suda u Bijeljini.
U pitanju je montirana optužnica “T17 0 KT 0006630 15” za “povredu ugleda suda” pred nenadležnim organima za šta je nastupila apsolutna zastara krajem aprila 2019-te s obzirom da su prošle 4 godine od datuma navedenog u toj montiranoj optužnici.
Umjesto da mi se ukaže hitna pomoć, pripadnici policije su po NEČIJIM telefonskom instrukcijama lažirali dokumentaciju, kako bi me što hitnije prevezli na Sokolac gdje su čekale plaćene ubice. Iako sam više puta povraćao tokom transporta i tražio hitnu pomoć, sudska policija me je izbacila na ulicu u Sokocu što se vidi iz priloga “Autobuska karta Sokolac – Bijeljina od 27.09.2018.” a zabilješke o tome mi komanda sudske policije odbija uručiti.
Na putu prema stanici tog dana me je presrela napoznata muška osoba i postavljala više pitanja, tvrdeći da je INSPEKTOR POLICIJE i pokušavajući da me zadrži. Srećom nisam odmah krenuo prema autobuskoj stanici, pošto sam ostavljen na ulici, nego sam predvidio ovakav scenario te svratio u jedan od kafea da se javim sestri i prijateljima što je uz zadržavanje u Bijeljini bilo dovoljno da se ostatak tima za likvidaciju raziđe.
Pošto je komanda PS Bijeljina II, konstantno odbijala da se udostoji pojaviti na radnom mjestu i odgovori mi po čijem su nalogu lažirali dokumentaciju, tretirao sam ih kao saučesnike i odlučio prijaviti u PU Bijeljina te je tada i došlo do napada na mene u zgradi MUP-a i prijetnji ubistvom.
Oko 20 dana kasnije sam putem interneta dobio pismo od gospodina koga sam prijavio i to pismo u cijelosti prilažem uz ovaj dopis bez mojih intervencija, (Pismo Mitra Stankovića) da bi opis događaja bio potpuno vjerodostojan sa svake strane.
U tom pismu, gospodin negira da je on napadač i kaže da sam ga vjerovatno zamjenio sa nekim od inspektora te ističe da je tog dana bio na odmoru a mene lično i u pismu i u drugim porukama podržava u mojoj borbi da se otkrije počinilac napada i krivci za druga teška krivična djela za koje je kako kaže u međuvremenu saznao.
Nemam uopšte namjeru da demantujem tvrdnje tog gospodina, posebno iz razloga što sam napadnut u zgradi MUP-a a bili su prisutni i policijski službenici koju znaju ime napadača te se istina može lako utvrditi, osim ako to Republika Srpska ne želi po svom običaju sakriti.
Nevezano za sadržaj pisma o napadu i tvrdnje gospodina da s tim nema veze u pismu je neobičan detalj u kome pominje podatke o zaposlenju uz opasku da on nema namjeru ništa kriti nego to samo tako izgleda.
Ističem da u usmenoj prijavi tužiocu a ni kasnije u pismenoj, nisam pravio nikakve asocijacije na radno mjesto i prikrivanje podataka o zaposlenju nego sam to učinio u internet prepisci sa svojom sestrom, (Mitar Stanković info) što samo dodatno pokazuje da se provode posebne istražne radnje i ne samo da je policija pročitala tu prepisku, nego eto i osumnjičeni napadač zna šta sam pisao. U međuvremenu mi je 19.06.2019. zaključan fejsbuk profil pod imenom “Zdenko Bajo” preko koga sam slao i dobivao dio informacija i pristup se ne dozvoljava a što je nesumnjivo po zahtjevu državnih službi.
Ali kako sam već istakao, potpuno je nevažno da li me napao taj gospodin ili neki drugi inspektor policije ili bilo koji službenik Republike Srpske, jer je napadač i saizvršilac na mene, na moja prava, na dostojanstvo i život prijeteći ubistvom, kompletna ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA Republika Srpska.

PRILOZI