Početak demoliranja pravosudnog banditizma
Kako je “Srbački klan” zagospodario Bosnom i Hercegovinom…
Mnogi se pitaju: odakle moć Želimiru Lepiru da ovako bezobzirno krši zakon u predmetu ubistva Davida Dragičevića? Jednostavnim pogledom na naslovnu fotografiju shvatićete izvor njegove moći. Lepir i njegov zemljak iz Srpca (srbačka mafija) Milorad Novković 2006. godine definitivno su oslobodili Milorada Dodika od optužnice za nezakonitosti u prvom premijerskom mandatu. Novković nakon ove sramne presude odlazi za člana, a potom i predsjednika, VSTS-a – odakle “proizvodi” svog nasljednika Milana Tegeltiju. Upravo Novković, siva eminencija “Srbačkog klana”, treba objasniti kako je Tegeltija nezakonito imenovan na poziciju predsjednika suda, pa sve do današnje funkcije.
Odavno u svojim tekstovima govorim o pravosudno-policijskom zločinačkom udruženju kakvo preko deceniju i po nekažnjeno ubija, reketira i obespravljuje po Republici Srpskoj, a doseglo je moć gospodarenja cijelom državom. Nebrojeno puta ponovio sam kako su Milan Tegeltija i Miodrag Bajić tek mlade “junoše” pozicionirane upravo zbog svog neznanja. Zato se moramo fikusirati na stvarne vladare života i smrti – “Srbački klan”.
Elem, za shvatanje ukupne problematike valja nam se prisjetiti neprevaziđenog revizora Boška Čeke. Nakon urađene revizije rada vlade tokom prvog Dodikovog mandata Čeko je procesuirao Milorada Dodika i Novaka Kondića da su nezakonito oštetili budžet za 3 117 239 maraka. Nakon sprovedene istrage sud je potvrdio optužnicu i krenulo je suđenje.
Kada je već “i pticama na grani” bilo jasno da Dragan Čavić na vlast vraća Milorada Dodika sudija Spasen Keleman oktobra 2005. donosi presudu (vidi foto dolje) kakva će se pokazati pogubnom po bilokakvu mogućnost da Bosna i Hercegovina postane pravna država. U posjedu sam presude i rado ću je podijeliti sa javnošću, a posebno da svako iole pismen može vidjeti o koliko sramnoj presudi je riječ. U narednom periodu pozabaviću se istom nešto detaljnije.
Dva mjeseca nakon što Dodik ponovo preuzima kormilo vlade (Čavićev “poklon”) srbačka mafija po sudijama Miloradu Novkoviću i Želimiru Lepiru odbija žalbu tužilaštva i time konačno oslobađa Dodika od odgovornosti za tri miliona štete. Da bi shvatili sramnost prvostepene i drugostepene presude dovoljno je navesti samo jedan navod istih.
Milorad Dodik je na ceduljicama pisao iznose od po nekoliko stotina maraka, koje je davao ministru financija Kondiću radi isplata na ime rješevanja stambenih pritanja, a ovaj je gro toga isplaćivao na ruke. Tako su “stembene probleme” riješili: Sredoje Nović (stan 93 m2), Dubravko Prstojević (60 000 KM), Brane Pećenac (197 000 KM), Marko Rajčević (250 000 KM), Snježana Savić (200 000 KM), Svetlana Pezar-Šukalo (70 000), Đurađ Banjac (208 000), Milenko Đaković (159 000), Milorad Karalić (179 000), Dragan Lukač (171 000), Župljanin Slobodan (184 000) i mnogi drugi – sve do pedofila Nenada Suzića (178 200 KM).
Kasnije su se Dodik i Kondić branili da su u pitanju odluke vlade, međutim maestralni Boško Čeko pribavio je dokaze da u dane donošenja odluka vlada uopšte nije zasjedala, odnosno da nema zapisnika sa sjednica kojima bi odluke bile potkrijepljene. I zamislite vajne sudije prihvataju kao validno objašnjenje da je vlada dokumentaciju držala u vrećama za smeće u podrumima, te da zato nema spornih zapisnika. Da ne ulazim u druge detalje.
No, ubrzo nakon Dodikovog drugostepenog odlobađanja vajni predsjednik Okružnog suda u Banjaluci Milorad Novković odlazi u VSTS. Znači, direktan uticaj na VSTS “Srbački lobi” ostvaruje od 2006. godine, odnosno od stvarnih začetaka rada tog tijela. U drugom mandatu Novković, od 2010., postaje predsjednik ovog najvišeg tijela upravljanja našim pravosuđem.
Međutim, već 2007. godine Novković projektuje svog nasljednika Milana Tegeltiju, odnosno da srbačka mafija obezbijedi kontinuitet vladavine pravosuđem. Zato je Milan Tegeltija uz teško kršenje člana 28. Zakona o VSTS-u od strane istog tijela imenovan na poziciju predsjednika suda. Znači, zakonodavac je implicitno propisao da se na poziciju predsjednika suda može postaviti samo već imenovani sudija tog suda. Ne sudija nekog drugog suda ili šta znam ko, nego samo prethodno imenovani sudija tog suda.
Pošto je za predsjednika suda konkurisao sa pozicije tužioca VSTS je morao Tegeltijinu prijavu odbaciti zbog neispunjavanja prvog uslova, a njemu je čak prihvaćeno da „ima dokazane rukovodne i organizacijske sposobnosti bitne za rad tog suda“. Sa tri godine iskustva kao tužilac Tegeltija je proguran na poziciju predsjednika suda, a “sposobnosti” je dokazao paljevinom depozita suda. Eklatantno kršenje zakona je nepobitno, no to očigledno u ovoj zemlji niko nije primijetio.
Iako je protivpravno imenovan u Osnovni sud u Banjaluci Tegeltija upravo iz kategorije sudija kandiduje se za članstvo u VSTS-u. Normalno, predsjednik Novković protežira ovog člana “Srbačkog klana”, ali sa vrlo jasnim ciljem. Već narednog mjeseca Tegeltija zamjenjuje Novkovića i od tada traje njegova vladavina.
Normalno, “junaci” ove priče samo nadalje rotiraju jedni druge na funkcijama. Spasen Keleman je danas formalni šef Milanu Tegeltiji (u Osnovnom sudu u Banjaluci). No,Tegeltija je svog mentora Milorada Novkovića pozicionirao kao predsjednika Vrhovnog suda Federacije BiH, tako da “Srbački klan” prošili svoje pipke i na drugi entitet (Srpsku su već ojadili!). Lepir napreduje na poziciju Glavnog tužioca, a pogubne posljedice njegove “stručnosti” imali smo prilike osjetiti na sopstvenim leđima.
Za kraj navešću kako je ovo tek početak demoliranja pravosudnog banditizma. Već se zna da sam protiv Tegeltije podnio prijavu zato što nije suspendovao Lepira i Vreću zbog nezakonitosti u istrazi ubistva Davida Dragičevića, a objavio sam i javnu prijavu protiv njega zbog zloupotrebe lažne diplome. Odlično je “Srbačkom lobiju” poznato da Tegeltija ima lažnu diplomu, pa čak i sumnjiv položen pravosudni ispit, ali upravo takav i treba ovim lopužama.Borislav Radovanović
