Mobilna bolnica, rekao je tada, nalazila se u Njemačkoj, a trebalo je da bude isporučena Vijetnamu. Jedan dobar prijatelj, pisao je Žurnal, bio je Slaven Ristić, inače vlasnik bijeljinske firme “Balkan Global” i većinski vlasnik Tehničkog remonta Bratunac.

Osokoljen osjećajem moći koji mu je dala vlast u Republici Srpskoj i krajnje bahatim i kriminalnim zahtjevom Vlade RS, Branislav Zeljković, vršilac dužnosti direktora Instituta za javno zdravstvo RS, ne razmišljajući mnogo, dva dana prije uvođenja vanrednog stanja u RS, 26. marta, potpisuje ugovor sa Ristićem težak 4.287.878 KM sa uračunatim PDV-om.

Da stvar bude gora, ispostaviće se da nije riječ ni o kakvoj njemačkoj bolnici, već, sasvim sigurno, vojnom objektu, koji je već bio u vlasništvu Tehničko remontnog zavoda Bratunac, koji se bavi namjenskom industrijom.

„Kada se ovaj virus pojavio, Vlada RS je dobila od nas dopis da raspolažemo tom bolnicom, da raspolažemo nekim određenim kapacitetima i mi smo je preusmjerili direktno za Republiku Srpsku”, isticao je Ristić.

Grubo kršenje Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine radi trošenja javnog novca ni tada, a ni danas ne brine glavne aktere, jer dosad nijedno tužilaštvo nije pokrenulo istragu. Avion sa šatorima na aerodrom Mahovljani sletio je 3. aprila. Od tada oni su sjenik pod kojim popisane ovce iz jagnjećeg predizbornog fonda Milorada Dodika, lidera vladajućeg SNSD-a, mirno pasu i odmaraju. Aviona sa medicinskom opremom namijenjenom za uslove poljske bolnice kontrolori leta, i pored brojnih obećanja Viškovića i Ristića, još nisu uočili.

ZAKON JASNO RASTUMAČEN

Upravo da bi bile spriječene ovakve zloupotrebe, Agencija za javne nabavke BiH još 17. marta, kada je pandemija koronavirusa opasno zaprijetila, u saopštenju je rastumačila kako se po proglašenju vanrednog stanja sprovodi ili pak ne sprovodi Zakon. Famozni član 10, koji se odnosi na izuzeće od Zakona, tako i nije ostao famozan, već detaljno rastumačen.

“U situacijama krajnje hitnosti, kada je potrebno reagovati istog momenta, na primjer, u roku od sat ili dva ili čak u roku od nekoliko minuta, odnosno kada objektivno nije moguće primjeniti ni pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci, tada se nabavka može podvesti pod izuzeće od primjene Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine”, stajalo je u dokumentu.

Vanredno stanje u Republici Srpskoj proglašeno je 28. marta, 11 dana nakon objavljivanja ovog objašnjenja. U to vrijeme Zeljkovićev potpis na milionski vrijednom nezakonitom ugovoru sušio se već dva dana. Osim vlastite samovolje, osnov za izuzeće od Zakona ni u jednom momentu nije imao!

Agencija je zatražila odgovore na pitanja o spornoj nabavci, a Zeljković je sve objasnio u dopisu od 18. maja, koji je u posjedu Žurnala.

POZOVI SE NA ČLAN 10

Iako je imao sasvim dovoljno vremena za potpunu primjenu Zakona, s obzirom na to da poljske bolnice još nema, Zeljković čak nije proveo ni takozvani pregovarački postupak bez objave obavještenja, što mu je takođe bila zakonska mogućnost.

Ogromnu sumu budžetskog novca, tačnije, gorepomenutih 4.287.878 KM dao je iz ruke u ruku.

“Institut za javno zdravstvo RS proveo je postupak u skladu sa članom 10. stav (1.) tačka b) ZJN kako slijedi:

ZA “NE DAJ BOŽE”

Kada je početkom aprila sletio prvi avion iz Njemačke, po izjavama vlastodržaca u RS stekao se utisak da je stigla i kompletna oprema – 500 bolničkih kreveta, prateća oprema, prijemno i kancelarijsko odjeljenje, apoteka, laboratorija, intenzivna njega, oprema za medicinske sestre, kuhinja, tuševi, WC kabine, generator, te set za distribuciju vode. Koji trenutak kasnije Višković je otkrio da to samo “potemkinovo selo”.

„Dio toga je stigao, ostatak će narednih dana stići, kad to bude došlo, to će biti postavljeno na potezu Mahovljana, blizu policije u Zalužanima i to će i naši gradjani moći da vide“, obećao je.

Kako plaćena oprema nije stizala, tako su i izjave postajale sve bahatije. Među mnogo njih izdvojila se i ona Dodikova kada je rekao da će poljska bolnica biti smještena u skladište kriminalom uništenih Robnih rezervi. Kao uspjeh je istakao to što će preskupi PVC objekat ostati u vlasništvu Vlade RS.

“Ne daj bože, može biti upotrijebljena i u nekim drugim situacijama”, zaključio je član predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je pandemiju koronavirusa iskoristio za prenos nadležnosti dajući sebi za pravo da donosi odluke na nivou entiteta, koje su institucije RS slijepo provodile.

Ne daj bože, šatori bez medicinske opreme, plaćeni 4,3 miliona KM, mogli bi da posluže za prijem simpatizera na obilne ručkove pred predstojeće lokalne izbore.

Zurnal.info