Saučesništvo mafije i takozvane države, odnosno znak jednakosti između mafije i države, odavno je poznato većini građana…

Javno razotkrivanje “crne knjige” koju su kreirali šefovi mafije, praktično je i javno izdata naredba za likvidacije. Po mogućnosti “zadesne” a kad to nije moguće onda automatima, šipkama, eksplozivom. U svim varijantama mafija prvo šalje gomilu doušnika i špijuna da kontaktiraju buduću žrtvu, prikupljaju informacije, koje poslije obrade služe za što lakše dovođenje na neki izolovani teren za likvidaciju, gdje će čekati pripremljeni timovi, sastavljeni od osoba koje su korumpirani inspektori i tužioci zaštitili od kazne, upravo sa ciljem da za interese mafije vrše zastrašivanja, premlačivanja i likvidacije. U nastavku je dio transkripta razgovora se jednim od doušnika, koji je preko 3 sata pokušavao namamiti žrtvu u klopku. Video prilog sadrži 30 sekundi naredbe šefa mafije te oko 4 minuta najupečatljivijeg djela iz trosatnog ubjeđivanja a dijalog vode 2 osobe čije su riječi označene plavom i crvenom bojom :

Koliko je pouzdan taj čovjek kod koga mi treba da idemo ?
Pa, vrijedi pokušat a šta će dalje bit vidjećemo.
A drugo, koliko ti njega dugo znaš, jel mu vjeruješ uopšte ?
Pa dobro sad ne znam ali vrijedi da čujemo šta ćemo dalje.
Nisam htio ništa više da govorim to ćeš ti reć advokatu, kad budeš tamo.
Kom advokatu, pa jel taj advokat čovjek ili šta…
Ili je iz policije.
Pa nije to advokat, nije to advokat, to je eto…
Neću ništa govorit unaprijed.
Pa čekaj, jel ti znaš uopšte tog čovjeka ?
Pa dobro ba, ne znam, nećemo sad o tome, idemo o mom trošku.
Nije bitan trošak… to može bit plaćeni ubica, da me negdje izrešeta…
Ne možeš ti mene odvest, nekom, negdje, na neko mjesto, ne zna se ni kod koga…
Ma de ba, pusti kraju, nemoj zajebavati.
Šta misliš, da sam ja budala… ne znaš ni ko je, ni šta je, ni dal mu možeš vjerovat.
Ne boj se.
Čuj “ne boj se”… ne bojim se ja al nisam budala…
Ja ne znam šta si ti mogu zamislit, da ja sad pokupim i odem kod nekoga napamet…
Ne boj se, ne ideš sam, ideš sa mnom.
Jest… a ko si ti ???
Ne znaš ni ko je, ni dal je advokat, ni da li je policajac…
Ma kakav advokat kakav policajac.
I gdje misliš uopšte da me vodiš, gdje treba da odem ?
Ma ne govori to se ništa, pusti kraju…
Pa ja, ne govori se i onda me lijepo smaknu, tamo negdje… i niko ne zna, ni gdje, ni ko, ni šta jel tako ???
Ne boj se… ideš sa mnom, “tamo gdje treba” pa ćemo dalje vidjeti…
Pa da, tamo gdje treba… a dalje vidjet…