PRIJAVA PROTIV VIŠE LICA I NN LICA ZA VIŠE KRIVIČNIH DJELA
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
PRIJAVA PROTIV VIŠE LICA I NN LICA ZA VIŠE KRIVIČNIH DJELA
|
 |
1) Protiv : NN lica za krivična djela: “Ugrožavanje sigurnosti”, “Povreda ravnopravnosti građana”, “Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva”, “Samovlašće”, “Udruživanje radi vršenja krivičnih djela”, (eventualno i “Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja” ukoliko je NN lice službenik MUP-a a o čemu trenutno nemam podatke).
2) Protiv : Panić Srećka i Nešković Milana, za krivična djela: “Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”, “Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave”, “Nepružanje pomoći”, “Saizvršilaštvo”, “Pomaganje”, Povreda ravnopravnosti građana”, “Udruživanje radi vršenja krivičnih djela”.
3) Protiv : Đozo Mirsada, Jovane Tomaš i Rajka Čolovića, za krivična djela: “Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”, “Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave”, “Povreda zakona od strane sudije ili javnog tužioca”, “Samovlašće”, “Podstrekavanje”, “Udruživanje radi vršenja krivičnih djela”.
Napomena: S obzirom da se radi o više lica i više krivičnih djela, podjeljenih u 3 tačke, međusobno uzročno posljedično povezanih ali počinjenih na teritorijama pod nadležnošću više tužilaštava, sugerišem da se odluka o radu po prijavi, (prijavama) zatraži od Republičkog tužilaštva a postoje vjerujem i uslovi da se uključi i Tužilaštvo BIH.
22.05.2019. između 12 i 13 sati, prilikom pokušaja da ostvarim više prava garantovanih ustavom RS i zakonima, fizički sam napadnut od NN lica u zgradi PU Bijeljina i taj događaj prijavio oko sat kasnije dežurnom tužiocu g. Šabić Murisu. Sutradan 23.05.2019. sam pozvao telefonom broj 235100 i poslije spajanja sa PS Bijeljina, obavjestio ih o prijavi tužilaštvu te tražio DA DOSTAVE TUŽIOCU IME NN LICA I VIDEO SNIMKE IZ ZGRADE U PERIODU OD 12 DO 13 SATI, na šta mi je odgovoreno da će provjeriti moje navode što me asocira da će s obzirom na okolnosti biti pokušano uništavanje snimaka i prikrivanje počinioca.
Dio materijala vezanog za pomenuta prava sam i predočio tom prilikom i neću sada prilagati niti opisivati ništa drugo osim onoga što je direktno vezano za krivična djela koja sam naveo.
U zgradu PU Bijeljina sam došao nešto poslije 11 sati, javio se službeniku na ulazu i zatražio da MUP reaguje u skladu sa svojim ovlaštenjima i obavezama, predao 3 kopije dokumentacije za načelnika PU, načelnika kriminalističke policije i komandira PS Bijeljina. S obzirom da postoje pravni interesi koje sam pokrenuo još 2011-te i priložio kopije sa pečatima a isti se otimaju godinama smatrao sam da se time krše moja prava, krši zakon o javnom redu i miru, član 8, da mi se ne omogućava prijavljivanje više krivičnih djela među kojima ugrožavanje zdravlja i života i pokušaj mog ubistva, pozvao sam policiju da interveniše, (u 11:38, što se vidi na jednom od priloga) sačini zapisnik i pokrene postupke protiv počinilaca, tim prije što se manje od deset minuta poslije mog dolaska u zgradi pojavio Panić Srećko koga sam namjeravao prijaviti sa više drugih lica, pripadnika MUP-, (moguće i Nešković, koga ranije nisam sreo).
Tada se ispred mene pojavio visok, krupan, meni nepoznat čovjek i obratio mi se riječima, (pišem po sjećanju) : “Bolje ti je da pismeno zatražiš šta hoćeš, nego da džaba čekaš”.
Odgovario sam: “Zahvaljujem ako želite pomoći savjetom ali vi ne znate o čemu se ovde sve radi a prvo mi recite ko ste vi ???”
On je dalje nastavio: “Nije važno ko sam ja, kažem ti da sebi ne praviš probleme a već si se u dovoljno problema uvalio”.
Ovde komentarišem dodatno da je zanimljivo, zašto on misli da sam se “uvalio” u probleme i kako on to zna, (pretpostavljam da su ga obavjestili Panić Srećko i ekipa pošto su otišli iz zgrade) a na njegov komentar sam odgovorio: “Gospodine, nemam pojma ko ste i ako nećete da se predstavite, nemojte da mi se obraćate i udaljite se od mene”.
Tada je prethodno objektivno ljubazan pristup i ton naglo zamjenio bijesom i obratio mi se prijetećim riječima: “Bježi odmah odavde dok te ja nisam izbacio”.
Odmah sam krenuo prema službenicima policije tražeći da intervenišu i spriječe nepoznatog da nastavi sa prijetnjama. Prije nego što je iko odgovorio na to, nepoznati je bukvalno pobjesnio, napao me je fizički sa obje ruke, prijeteći i psujući, krenuo da me grubo vuče i gura prema stepeništu na ulazu, čemu se ja nisam nasilno suprotstavio, očekujući reakciju prisutnih službenika. Govorio je da nemam pojma šta će mi se desiti, da će me lično izbaciti, (što je i pokušavao) prijetio da će me prebiti ako ikad više dođem i dodao – marš odavde i ne vraćaj se više”.
Ističem da nisam uopšte plašljiv, posebno ne poslije više pokušaja ubistva i nebrojeno prijetnji tokom godina ali sam bio iznenađen da neki civil u zgradi policije, pred službenicima, prijeti, vrijeđa, koristi silu a da niko na to ne reaguje ???
Stisak i guranje su bili veoma grubi i nasilni ali nisu uzrokovali ozbiljnije povrede. Tek po dolasku kući sam provjerio ramena i nadlaktice, osjetivši manji bol, intenzivnije na desnoj ruci, sa manjom modricom, što je za mene zaista sporedno u odnosu na želju nepoznatog da me spriječi u ostvarivanju prava i pravnih interesa i što je očito važnije u razotkrivanju kriminala i počinilaca. Pošto me je gurajući i vukući, dovukao do stepeništa i više gurnuo nego udario očekujući valjda da ću od straha pobjeći, prekinuo je nasilni fizički kontakt sa mnom te sam mu tada rekao: “Šta mislite, da ste me prepali ? Ne pada mi na pamet da idem a vi ćete odgovarati za ovo i odmah krenuo nazad glasno se obrativši službenicima: “Zahtijevam da odmah preduzmete sve za sankcionisanje ovog gospodina, upravo me je napao. Tražim da ga zaustavite i recite mi ko je on uopšte.
Policajci su djelovali ne samo zbunjeno nego i uplašeno, te je jedan od njih poslije kraćeg razmišljanje rekao: On je na službenoj dužnosti, ne možemo se mješati.
Onda sam upitao: “Kakva službena dužnost i ko je on uopšte ? Koja službena dužnost da neko u civilu, psuje, prijeti, koristi fizičku silu. Koju dužnost on obavlja i ko je on, recite mi njegovo ime”.
Za to vrijeme NN lice je moguće sjetivši se da postoji video nadzor, prekinuo sa daljim radnjama i brzo se udaljio iz prizemlja odlazeći na sprat. Više puta sam tražio od prisutnih da mi kažu ime nasilnika ali bez rezultata. SVI SU DJELOVALI VEOMA UPLAŠENI. Ne čudi me jer je bahatost, bijes i opšti nastup prilično jasno pokazao, da je nepoznati spreman i ubiti bez razmišljanjua ili naložiti drugima da ubiju, sve koji su prijetnja za njegove, uopšte ne sumnjam zločinačke radnje iz prošlosti.
Po dolasku sam krenuo na internetu da istražujem o kome se radi i pomoću imena Nešković Milana, komandira PS Bijeljina II, koga nisam poznavao ali sam znao ime, došao do policijskog službenika koji se predstavio kao njegov zamjenik i lažirao činjenični opis u dokumentima a čije opet ime nisam znao nego samo izgled. Tako sam prema slici otkrio da je u pitanju Panić Srećko. Ali pošto mi je bilo neobično da se neki nepoznati tip nervira i prijeti mi pri pokušaju da prijavim Neškovića, nastavio sam detaljno da istražujem i među prijateljima Milana Neškovića, pronašao osobu koja odgovara izgledu NN lica koje me je napalo. U pitanju je Stanković Mitar, za koga nemam podatke da je zaposlen u MUP-u ali sam saznao da je iz Tinje, učesnik rata, među nekima navodno poznat po nadimku “đenerale” te da je njegov sin vlasnik “Agromarket DOO Bijeljina” što nevezano za to da li je NN lice zaposleno u MUP-u ili ne jasno pokazuje da policija nema nikakve veze ni sa državom ni sa zakonima nego je uslužni privatni servis tajkunsko političke mafije, koja je ugrožena mojim razotkrivanjem zločina u koje su umješani.
Što se tiče krivičnih djela Panića i Neškovića, prilažem dokaze nastale 27.09.2018. koje je osim jednog sačinio Panić Srećko. Iz priloga “Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.” se vidi da su me pripadnici sudske policije pokušali NEZAKONITO, na prevaru lišiti slobode bez uručavanja naredbe što je obavezno zakonom.
Pošto sam pozvao policiju da evidentira pokušaj prevare, Panić koji očito nema pojma o postupku po naredbi za dovođenje iz ZKP-u, sačinjava tu zabilješku i priznaje da nije bilo naredbe prilikom događaja što je meni i bilo najbitnije ali onda pošto su me uprkos tome napali sa leđa i uz moju saglasnost stavili lisice, tražio sam hitnu pomoć ne zbog lakše povrede i krvarenja na prstu nego zbog veoma otežanog disanja uzrokovanog polenom ambrozije koje se javlja svake godine u periodu od avgusta do novembra.
Pošto se ovdje koncentrišem na kriminal pripadnika policijske stanice Bijeljina II i komandira Milana Neškovića, ističem samo da su ti zločinci u svojim dokumentima, (prilog, “Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.”) napisali da nisu uočili nikakve povrede, iako sam krvario na prstu lijeve ruke što je potpuno nebitno u odnosu na gušenje a takođe je napisano da nisam tražio liječničku pomoć što je naravno gnusna laz.
Kompletan obrazac o pravima je lažiran te niti su mi saopštena prava, ni ponuđen branilac, niti da obavjestim člana porodice ili prijatelja što se može vidjeti i iz vremena gdje je sve to kao saopšteno iste minute u 12:12 ali zanemarimo te “sitnice” i pogledajmo dio gdje piše “LICE ODBIJA MEDICINSKU POMOĆ”.
Prikrivanje imena, odnosno zatamnjivanje potpisa na svim dokumentima ukazuje na to da ne samo da se kriju neki detalji nego i da je u policijskoj stanici bio angažovan neki agent sa lažnim identitetom ili nekoj od drugih opcija posebnih istražnih radnji, koje su kad se zna da je nadležnost lažirana i same potpuno nezakonite.
Zločinci iz policije su mi umjesto ukazivanja hitne pomoći, saopštili da me predaju sudskoj policiji, koja će me navodno odvesti u hitnu pomoć, iako su oni bili dužni to da učine i kako se vidi napisali da nisam ni tražio intervenciju.
Očigledno su šefovi mafijaškog klana intervenisali telefonima, pokušavajući na sve načine da me što prije dovuku na Sokolac, timu ubica koji je već čekao na nišan, te iako sam i od sudske policije zatražio da me odvedu u hitnu pomoć, oni to nisu učinili a na pitanje jesu li obavijestili svog komandira, zločinca o tome, niko od njih nije odgovorio ali im se na licu vidjelo da su to učinili a kriminalaca Borovčanin Danko, naravno nije izvršio svoju profesionalnu obavezu nego je zastupao interese mafije koja je planirala da me ubije.
Tokom transporta do Sokoca sam više puta povraćao sa izuzetno teškim posljedicama ali zahvaljujući pripadnicima sudske policije kojima je očito bilo neprijatno i nisu bili direktni saučesnici mafijaške mreže za likvidaciju, kupili su mi od svog novca flašu vode i djelimično olakšali položaj.
Kako se ispostavilo odvođenje na Sokolac za navodno moje izjašnjenje je bilo suštinski bespotrebno, odnosno samo izgovor da bi me dovukli tamo jer prema zakonu je tužilaštvo moralo prvo da predoči svoj dokazni materijal i uruči mi dokument o svojoj nadležnosti što su i tada izbjegli a iako sam tražio hitnu pomoć i od sudije to nije učinjeno, nego me sudska policija ostavila na ulicama Sokoca, (prilog i dokaz “Autobuska karta Sokolac – Bijeljina od 27.09.2018.) uprkos višestruko ponovljenim zahtjevima za hitnu pomoć.
Kako sam mnogo ranije predvidio ovakav scenario i presretanje uz angažovanje nekog od mnogobrojnih doušnika te ostavljanje na ulicama Sokoca, nisam ni krenuo odmah prema autobuskoj stanici, nego sam se zadržao u jednom od kafića i raspitao o internet vezi, lokaciji autobuske stanice, te uspostavio kontakt sa sestrom i prijateljima.
Pošto sam popio kafu i oporavio se koliko je bilo moguće i procjenio da sam ovim potezom uz zadržavanje u policiji u Bijeljini, potrošio dovoljno vremena i pokvario plan mafije te da ekipa za likvidaciju neće vječno da me čeka tim prije što su sigurno obavješteni o vremenu ostavljanja na ulici, krenuo sam oprezno prema autobuskoj stanici, osvrćući se oko sebe gdje me na nekih 50 metara prije stanice, presrela nepoznata muška osoba, predstavivši se kao inspektor i ispitujući, ko sam, odakle sam, gdje idem i slično o čemu sam već pisao ranije.
Prema podacima do kojih sam došao kasnije i naknadnim događajima zaključujem da je to bio jedini preostali iz ekipe za likvidaciju koja se poslije višesatnog čekanja razišla što je očigledno izazvalo bijes kod šefova mafije zbog njihovog neobavljenog posla.
Što se tiče prijavljenih u tački 3 oni su smišljeno u ime i za interese mafije pokušali lažirati nadležnost OJTIS i pokrenuli u tako montiranom predmetu “posebne istražne radnje” pri čemu je angažovano desetine doušnika sa ciljem da prikupljaju podatke i pokušaju me odvesti na neko udaljeno mjesto predviđeno za likvidaciju o čemu imam više dokaza a to nije tema ove 3 tačke.
Iz priloga, “Izjašnjenje OJTIS za predmet 80 0 P 097102 18 od 26.03.2019.” koje su bili prisiljeni kreirati na zahtjev osnovnog suda u Bijeljini, vidi se da svoju takozvanu “nadležnost” opravdavaju odlukom Republičkog tužilaštva “RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.” koju su i priložili a na njoj se čak vidi i prijemni pečat OJTIS sa datumom 04.06.2015..
Ali kada se pročita ta odluka republičkog tužilaštva vidljivo je da se njome nikakva krivična prijava niti predmet protiv mene za “povredu ugleda suda” a ni neko drugo krivično djelo ne dostavljaju njima u rad, nego naprotiv, dostavlja se moja krivična prijava protiv više lica, iz suda, tužilaštva i sudske policije, citiram:
“Broj: T12 0 KTA 0000398 15, Banja Luka, Dana, 01.06.2015. god.
OKRUŽNO TUŽILAŠTVO ISTOČNO SARAJEVO
Predmet: Dostavljanje predmeta na nadležnost
U prilogu, dostavlja se prijava Bajo Zdenka iz Bijeljine, koju je podnio protiv određenih lica Pravobranilaštva RS sa sjedištem u Bijeljini, a u samom podnesku isti je naveo – podnio prijavu protiv tužilaca Okružnog tužilaštva u Bijeljini kao i sudije Osnovnog suda u Bijeljini, pa ne bi bilo svrsishodno da postupanje u ovom predmetu vrši Okružno tužilaštvo u Bijeljini te vam radi objektivnosti u rješavanju ove pravne stvari dostavljamo predmet na donošenje tužilačke odluke.
Glavni republički tužilac : Mahmut Švraka”
U pitanju je krivično djelo “falsifikovanje službene isprave” povodom čega sam vremenom podnio više krivičnih prijava s obzirom na to, da sam dolazio do dodatnih dokaza i krivaca koji su umiješani u to a ne pominje se nikakav dopis niti broj tužilaštva iz Bijeljine, koji su u svom “izjašnjenju” pokušali podmetnuti kao vezu sa ovom odlukom.
Ta odluka je donesena poslije mog dopisa pod nazivom “Ko su falsifikatori” i na prijemnom pečatu se vidi da je predat osnovnom sudu u Bijeljini 16.01.2015. a narednih mjeseci sam ga slao poštom na više adresa, uključujući i Republičko tužilaštvo Republike Srpske te objavio na internetu 25.03.2015. na web adresi “http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2015/03/25/3811798”.
U prilogu tog dopisa se nalazila, krivična prijava protiv više lica za sačinjavanje falsifikata i Republičko tužilaštvo je donijelo odluku da po toj prijavi postupa tužilaštvo u Istočnom Sarajevu.
Na sve moje zahtjeve da mi dostave rješenje o svojoj nadležnosti, pripadnici tužilaštva u Istočnom Sarajevu pod komandom kriminalca Rajka Čolovića su to uporno odbijali i tek poslije naredbi suda u Bijeljini sam dobio dokaz, (pomenuto izjašnjenje od 26.03.2019.) da su lažirali svoju nadležnost i time direktno udarili ne samo na moja prava nego i na Ustav Republike Srpske, zakon o tužilaštvima i zakon o krivičnom postupku.
I iz priloga “T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.” se vidi da je pomenuta odluka “RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.” korištena kao izgovor i lažno opravdavanje za montiranje nadležnosti a za šta je prije svega odgovoran Čalović Rajko te Tomaš Jovana koja je otvorila taj predmet uz falsifikovanu nadležnost, podigla optužnicu pa pobjegla na bolovanje u periodu kada je mafija planirala da me ubije a niko od ovde prijavljenih “NE BI IMAO POJMA NI O ČEMU NITI VEZE SA LIKVIDACIJOM ILI `ZADESNOM SMRĆU` kako se uglavnom predstavljaju ubistva mafijaškog režima nad licima iz “crne knjige” koju je objelodanio šef mafije dodik milorad.
PRILOZI
Stanković, Panić i Nešković
|
Autobuska karta Sokolac – Bijeljina od 27.09.2018.
|
Zdenko Bajo
|
