Režimske “šatorske” igre bez granica se nastavljaju, a para ni dalje nema

Od pokretne bolnice stigao je šator i na tome će i ostati, tvrde brojni izvori iz vrha Režima.

Niti je šta od medicinske opreme stiglo, niti će, kako stvari stoje, stići.

Najave su bile da 22. maja “sigurno” stiže oprema, ali je takozvani premijer

Radovan Vrtni Patuljak Višković uzalud gledao u nebo iščekujući avion sa opremom.

Nije se ukazao, a Višković je još dublje potonuo u probleme, jer bi njegova politička “glava” mogla biti usekovana u šatorčini u Zalužanima, kraj kojeg “ovce pasu, čobani planduju”.

Prevara sa fantomskom pokretnom bolnicom je u tolikoj mjeri bezočna da je već i za strogo kontrolisano Tužilaštvo BiH postalo vrlo problematično da dalje ignoriše prazan šator, plaćen, prema zvaničnim informacijama, 4,2 miliona KM. Nezvanično, šator je iskeširan sa 3,6 milina evra.

Premda Višković ni o čemu ne odlučuje, u vrhu Režima je dogovoreno da se fantomska bolnica knjiži kao njegova odluka, što znači da bi se šatorska konstrukcija, na kraju bajke o letećoj bolnici, koja je evoluirala u otvorenu prljavu pljačku, mogla slomiti na njegovim leđima.

Na tome najviše insistira Zoran Tegeltija, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, koji je želio da bude premijer, a ne da statira u Sarajevu, dok sve odluke donosi Milorad Dodik.

Tegeltija traži od Dodika uklanjanje Viškovića, a ako komplikacije sa šatorom metastaziraju, što je sasvim očekivano, takozvani premijer bi mogao biti žrtvovan, najkasnije, iza lokalnih izbora.

Tegeltija insistira da do “prinošenja Viškovića” kao žrtve na šatorskom “oltaru”

dođe i ranije, ističući da je od njega sposobniji i operativniji prazni šator u Zalužanima, što i nije daleko od istine; Višković bi bio mnogo korisniji kao jedan od nosećih stubova tog, nikom potrebnog, šatora, nego kao formalni premijer. Iz prostog razloga što ništa, ama baš ništa, ne zna i što se za vrijeme njegovog “premijerskog” mandata pokazalo da je vlast RS tek jedna ruševina po kojoj divlja Dodik.

Režimske “šatorske” igre bez granica se nastavljaju, a para ni dalje nema.

Kada bi i uspjeli da nađu sav taj taj novac, u šta je vrlo teško povjerovati, optimisti tvrde da je potrebno još najmanje 150 miliona KM za pokrivanje svih obaveza, dok objektivni posmatrači ističu da treba dodatnih 300 miliona KM.

Jednostavnije rečeno, štete koje su nastale napadom virusa, kombinovane sa nekompetentnošću i neznanjem vlasti, narasle su na milijardu KM, koliko je potrebno dodatnih sredstava da bi se tekuća godina “preživjela”.

Kako god, Zoru Vidović je nemoguće nadograditi – tolika količna neznanja ne bi se mogla riješiti ni da joj implantiraju najsnažnije računarske kvantne procesore.

Primitivac i nasilnik Milorad Dodik nema pojma kako da izađe iz svih ovih problema, a cijela njegova “politika” svela se na vrijeđanje mrtvih, što je odraz njegovog kućnog odgoja i nekrofilne prirode; Dodikove strategije su, u najboljem slučaju, jednodnevne, što ga izluđuje do mjere da je javno priznao kako, zajedno sa Draganom Lukačem, prisluškuje opozicione poslanike.

Nema tu ni riječi o “šali”, već vrlo ozbiljnom i teškom krivičnom djelu, ali Dodik računa da će Milan Tegeltija, njegov sluga na čelu VSTS, zaustaviti svaku istragu o tom zločinu u čijem su epicentru Dodik i Lukač.

Dodik je u parlamentu izjavio da sluša snimke razgovora opozicionih poslanika, snimljenih ilegalno, koje mu dostavlja Lukač, ali nije ništa rekao o tome da li mu njegov šef stranačke milicije na preslušanje donosi njegove (Dodikove) ilegalno snimljene razgovore. Kao i nezakonito snimljene razgovore Dodikovih najbližih saradnika.

Lukač ima pozamašnu arhivu tih uradaka, a kako se Dodik nije pohvalio da preslušava sam sebe, ilegalno snimljenog, očito je da je ministar stranačke milicije odlučio da te hitove zadrži u privatnoj arhivi i da ih na korištenje samo odabranim; Među kojima nije Dodik.

Lukačevi performansi su zaista sveobuhvatni.

Tegeltija je taj koji ne dozvoljava istragu o letećem šatoru, lažnoj pokretnoj bolnici, iako je riječ o međunarodnom kriminalu, što je u ingerencijama Tužilaštva BiH.

Potkovani Tegeltija je zadužen za još nekoliko prljavih poslova, među kojima je i odbrana Nenada Nešića zbog nezakonitog trošenja 21 milion KM iz budžeta JP “Putevi RS”, što je nedavno presudio Sud BiH. Međutim teško će to ići, jer Nešiću slijedi nova krivična prijava.

Ni Potkovani, a i Timareni, nije što je prije korone bio, tako da slijedi vrlo burno krivično ljeto i još burnija krivična jesen.