Dragan Lukač je izjavio da je on “za dijalog”. Vidjeli smo njegov “dijalog” u direktnom TV prenosu, 23.12.o.g., kada udara Draška Stanivukovića, narodnog poslanika. Prije toga ga je pozvao da mu priđe, ovaj je to učinio, a Lukač je taj “dijalog” nastavio šakom u glavu narodnog poslanika…

Nakon toga je slagao da je to učinio u samoodbrani i nastavlja da insistira na toj laži. Nasilnik ostaje nasilnik, ma šta rekao, a Lukač je posebna vrsta nasilnika – Sadista bez ostatka, koji to javno demonstrira. I čini to u ciklusima, ali niko iz Režima ne reaguje, niti se usuđuje da ga smijeni, plašeći se da bi mogli postati njegova žrtva.

Lukač je već ponižavao Narodnu skupštinu RS, koja je zbog njega mijenjala zakone, kako bi bio oslobođen za nasilničko djelovanje, na šta podsjećam u nastavku teksta.

Isti taj Lukač je nebrojeno puta u skupštini prijetio kako narodnim poslanicima opozicije, tako i pojedinim građanima Banjaluke, a naredio je brutalno premlaćivanje stanovnika tog grada 25. i 30.12. prošle godine.Pred kraj ove godine, u palamentu, udario je Stanivukovića, što je neviđeno u modernoj Evropi – da ministar tuiče poslanika. Spreman je on i na veća zlodjela, jer je riječ o patološkoj osobi.
Nekoliko puta sam napisao da nije sramota biti bolestan, ali je sramno ne liječiti se, već sopstvenu patologiju sadistički istresati na slabijim, nezaštićenim, onim koji ne očekuju da će biti udareni….

Lukač je u brojnim nezakonitim poslovima; Brojne nezakonite poslove vlastodržaca je zadokumentovao, zahvaljujući činjenici da ima MUP RS pod sobom i tako ih drži na “kratkom lancu”.

Sa tim lancem oko vrata ih tjera da ga štite i nakon sadističkog iživljavanja u parlamentu, pa imamo situaciju da se na okupljanje opozicije, znog njegovog nasilja, organizuje kontramiting podrške nasilju, Lukačevim lažima, kao i lažima onih sa kojima je u vlasti.

Čak su slagali i organizatora skupa – prvo su rekli da kontramiting organizuju “Veterani RS”, a kada su to demantovali iz te organizacije na volšeban način pojavila se grupa “Čast otadžbine”, koja je “potegla” čak iz Beograda da izrazi podršku Lukaču i nenarodnoj vlasti za nasilje koje sprovodi i laži koje nameću kao istine i obrazac ponašanja.

Odvratno, ali i očekivano ponašanje poludjelog Režima koji se plaši sopstvene sjenke i iz straha tuče, a spremni su i na gore od toga. Već su to u niz navrata i dokazali.

Ko je zaista Dragan Lukač, bar djelimično može pokazati, dio tekstova koje sam objavio o njemu, dokumentovao ih i On ih nikad nije demantovao. U nastavku je i tekst o ubistvu Nebojše Čubrilovića, narkodilera, likvidiranog u kući Lukačevog kuma Đurađa Regodića (Lukač i regodić su suvlasnici hotela “Talija”, s tim da se Lukač ne vodi u knjigama kao suvlasnik); To ubistvo nikada nije razriješeno, kao ni brojna druga koja su se desila otkako je Lukač na čelu MUP RS.

Narodna skupština RS je polovinom 2017. godine promijenila Zakon da bi Lukač mogao biti oslobođen u “slučaju Spasojević”.

Tako je omogućeno da Osnovni sud u Banjaluci odbaci optužnice protiv Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS i Dejana Spasojevića zbog apsolutne zastare.
Prema novom zakonu, apsolutna zastara nastupa četiri godine nakon izvršenog djela, što se u ovom slučaju upravo desilo.

Da podsjetim, pred Osnovnim sudom u Banjaluci počelo je, 20.12.2016., suđenje ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču, zbog nanošenja tjelesnih povreda Dejanu Spasojeviću, avgusta 2013. godine.
Istovremeno, sudilo se i Spasojeviću zbog prijetnji upućenih Mirjani Lukač, supruzi Dragana Lukača, što je bila najobičnija izmišljotina, ali to su Lukaču sredili prijatelji i poslušnici iz Tužilaštva.

Suđenje je objedinjeno pa se Lukač pojavio kao optuženi, njegova supruga kao oštećena, a Spasojević i kao optuženi i oštećeni.

Glavna rasprava je tri puta odgađana na prijedlog ministra Lukača, od aprila do 30.08.2017.; Lukač i njegov tim su iskoristili novi Zakon, koji je stupio na snagu 17.08.2017., na osnovu čega je Osnovni sud odbacio optužnice zbog apsolutne zastare.

Prihvatanjem tih odgađanja, Sud je pomogao Lukaču da izbjegne presudu. Sud je izbjegao Pravdu. I Istinu. Tipično.

Slobodan Vasković