Šest godina roditelji čekaju odgovor, “Zašto su naša djeca poginula?”
Sve što nam je preostalo jeste da čekamo. Do kada?! Mi ćemo svi pomrijeti! Izgleda da to guraju u zaborav. Ma, to je čisto zataškavanje! Čak nisu saslušani ni direktni očevici avionske nesreće u kojoj je poginuo moj Nikola (19).
Ovim riječima tragediju koja se dogodila prije gotovo šest godina ogorčeno komentariše Živko Stević, otac mladog Banjalučanina, koji je sa četvoricom sugrađana stradao u stravičnoj avionskoj nesreći u Zalužanima.
Uzroci pada letjelice, koja je u crno zavila grad na Vrbasu, još nisu poznati. Istražioci daju šture ili nikakve informacije. Godine prolaze, a bol ostaje. Brojna pitanja su bez odgovora…
“Ko je to organizovao, kakvim avionom, gdje je letjelica održavana i kako? Ko je dozvolio da se njome leti? To je bila skalamerija! Niko je nije održavao, već samo krpio”, kritikuje Živko Stević, koji je ekipu “Nezavisnih” juče ugostio u Nikolinoj sobi, punoj fotografija tragično stradalog mladića.
Neutješni otac i majka teško se drže. Narušenog su zdravlja nakon tragedije koja ih je zadesila. Poput soli na rani boli ih zid ćutanja na koji nailaze.
“Mi uvijek dobijamo isti odgovor: ‘Istraga je u toku i ne možemo vam davati informacije’. A istraga nikad nije završena. Baš niko nas nije kontaktirao iz Tužilaštva BiH”, navodi otac mladića koji je tog kobnog dana, 20. maja 2012. godine, trebalo da izvede svoj prvi skok padobranom.
Tog datuma Banjaluku je pogodila strašna vijest – ugasilo se pet mladih života! Poginule su, svi će se složiti, ljudine. Zauvijek su nas napustili Nikola Stević (19), Nemanja Goronja (32), Alen Crnalić (24), Stefan Karanović (23) i Srđan Kosić (18).
Vapaj njihovih roditelja ne dolazi do ušiju onih koji treba da ga čuju. I pokušaji “Nezavisnih” da saznaju ime tužioca koji radi na ovom maratonskom predmetu ostali su bezuspješni i okončani su kratkom izjavom iz Tužilaštva BiH. Čini se da čak ni famozno vještačenje još nije plaćeno.
“Predmet je u radu. Rješavaju se određena pitanja u vezi sa plaćanjem vještačenja, te se aktivnosti nastavljaju u pravcu donošenja tužiteljske odluke”, jedino je što nam je odgovorio Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH.
Tužilaštvu BiH još 17. februara 2016. godine obraćao se i Omer Kulić, koji je bio uključen u istragu ove nesreće. Precizne odgovore ni on nije dobio.
“Napisao sam da sam bio glavni istražitelj i da me zanima status tog predmeta. Dobio sam odgovor 30. marta, gdje su napisali da je to u fazi istrage i da, kako doslovno piše, preduzimaju radnju dokazivanja. Prošle su dvije godine od tada. Ne mogu da shvatim da je toliko ljudi koji tamo rade i da taj posao nisu mogli da dovedu do kraja. Tužilaštvo BiH za mene je ‘družba Pere Kvržice'”, kaže Kulić, koji je doktor nauka iz oblasti avijacije.
Roditeljima stradale djece preporučio je da tuže organizatora skokova i, kako je ustvrdio, proces tog trenutka mora krenuti.
“Slobodno roditeljima dajte moj broj, neka me zovu kao svjedoka. Neka pokrenu tužbu direktno”, savjetuje Kulić, te ističe da u ovom slučaju definitivno ima elemenata krivičnog djela jer je poginulo pet ljudi.
Pet uzornih momaka nastradalo je kada se srušila i zapalila letjelica u kojoj su bili, i to neposredno nakon polijetanja. Živote su izgubili pilot, instruktor padobranstva, te trojica padobranaca. Pad i tragičnu smrt sinova, uz zastrašujući vrisak, posmatrali su roditelji, a zatim su svojim vozilima bezuspješno pokušali da guraju olupinu aviona kako bi izvukli svoje najmilije. Očevi i majke ni šest godina kasnije ne znaju ko im je nanio najveću životnu bol.
