ŠTA JE POZADINA POLICIJSKE STRAHOVLADE U ISTOČNOM SARAJEVU

Šta se u posljednjih deset-petnaest dana dešava u Istočnom Sarajevu? Zbog čega na ulicama naseljenih mjesta u ovoj općini, od Jahorine i Pala, preko Trebevića, pa do Lukavice i Dobrinje patroliraju oklopna policijska vozila sa do zuba naoružanim policijskim specijalcima?

Iz kojih razloga policajci koji nisu sa ovog prostora na ulicama i raskrsnicama zaustavljaju vozila i građane, legitimiraju ih, ispituju i privode na informativne razgovore? Zbog čega lokalne vlasti u Istočnom Sarajevu, kao ni one u Banja Luci nisu do sada nijednom informacijom objasnili građanima i najširoj javnosti o čemu se radi, šta je svrha i koji je cilj ovako robusnog i vidljivog prisustva policije koje je prouzročilo uznemirenje i nelagodu  njihovim sredinama? Zašto se, sa izuzetkom anonimnih komentara na društvenim mrežama, mediji stidljivo, ili nikako bave ovim događajima?

U nedostatku oficijelnih informacija u javnosti se, diskretno i sa mnogo straha i opreza, špekulira o aktuelnoj “policijskoj invaziji” na Istočno Sarajevo. Tvrdi se kako bi mogući razlog mogao biti taj što Milorad Dodik, nakon preuzimanja dužnosti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, sve češće boravi i sve više vremena provodi u svom alternetivnom predsjedničkom kabinetu. Policajci koji patroliraju ovim dijelom RS su, navodno, stigli iz Banja Luke da štite Dodika i njegove goste.

S druge strane, budući da je dolazak policajaca pod punom borbenom opremom, vremenski koincidirao sa najnovijim političkim trvenjima na relaciji Sarajevo-Banja Luka praćenih prijetnjama Dodika da vrlo brzo može policijski “pokriti” granice entiteta RS, u federalnim krugovima se špekuliralo da je policijska nazočnost povezana sa tim. Riječ je, ipak, o neutemeljenim naklapanjima, jer patrole policije RS, kako rekosmo, ne kruže samo po Lukavici i Dobrinji, nego ih se može vidjeti i u “unutrašnjosti” Istočnog Sarajeva, na Palama, Jahorini, Mokrom… i drugim naseljima Istočnog Sarajeva.

KOJA GORA RAZGOVORA NEMA?

On što se iz šturih infomacija i od izvora koji “žele ostati anonimni” može pouzdano saznati o ovoj čudnoj operaciji jeste da su na područje Istočnog Sarajeva prije desetak dana upućeni pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) MUP-a Republike Srpske, kao i da je njihov angažman naredio Dragan Lukač, ministar policije. Lukač je u zadnjim godinama rata i nekoliko godina nakon Daytona i sam bio zapovjednik Specijalne jedinice MUP-a. Vjeruje se da je njegova podrška Biljani Plavšić u obračunu sa Srpskom demokratskom strankom bila presudna u pobjedi tadašnje predsjednice RS nad njenim dojučerašnjim stranačkim kolegama.

Na čelo SAJ-a prije godinu dana imenovan je Goran Balaban, bliski suradnik ministra Lukača, koji je godinama bio načelnik Jedinice za suzbijanje terorizma, ekstremizma, te Uprave kriminalisitičke policije. Tokom nedavnog defilea u Banja Luci povodom 9. januara ova jedinica skrenula je pažnju prisutnih kao najopremljenija i najbrojnija oružana formacija na tom događaju. Borbena oklopna vozila, skupocjeni policijski džipovi i druga prevozna sredstva, moderno pješadijsko naoružanje izdvojili su SAJ kao vrhunski opremljenu postrojbu koja izaziva strahopoštovanje. Iako je bilo tvrdnji da su njeni pripadnici bili angažirani na razbijanju protesta u organizaciji “Pravda za Davida”, ministar Lukač je to energično opovrgao.

Neki analitičari sa dosta razloga porede SAJ sa bivšom Jedinicom za specijalne operacije MUP-a Srbije (JSO), a njenog glavnog zapovjednika, ministra Lukača, sa Miloradom Ulemekom-Legijom.

Specijalna antiteroristička jedinica MUP-a RS po dolasku iz Banja Luke u Istočno Sarajevo smještena je u jednom objektu na Jahorini odakle svakodnevno odlazi u patroliranje ulicama ovog dijela BiH. Broj pripadnika SAJ-a angažiranih u ovoj zagonetnoj operaciji nije poznat, pretpostavlja se da ih je oko stotinu, broj vozila koji im je na raspolaganju je 15-20. Prema nekim izvorima, njihov dolazak nije najavljen lokalnim policijskim strukturama, oni u svemu djeluju samostalno, bez ozbiljnjijih kontakata i konsultacija sa mjesnom policijom i pravosuđem.

“Banjalučki specijalci”, kako ih zovu mještani Istočnog Sarajeva kontroliraju saobraćaj, legitimišu vozače i pretresaju automobile, ulaze u ugostiteljske i poslovne objekte, privode sumnjive osobe i ispituju ih često na grub i nezakonit način. Jedan advokat iz Istočnog Sarajeva ovih dana je kazao kako mu se javilo najmanje pet mladića iz Lukavice koji su se žalili na postupanje pripadnika SAJ-a prema njima. “Privedeni su bez naloga, saslušavani i premlaćivani, a da im nije rečeno po čijem nalogu”, povjerio je ovaj advokat  novinarima koji su i sami zatečeni i zbunjeni najnovijim razvojem događaja u vezi sa sigurnosnim prilikama u Istočnom Sarajevu.

NI LUK JELI,  NI LUKAČA MIRISALI

Šta je neposredni razlog za angažiranje SAJ-a u Istočnom Sarajevu? Vjerovatno ono što se u opisu njenog djelokruga tretira kao “otkrivanje, hvatanje, neutraliziranje organiziranih kriminalnih grupa i pojedinaca”. Jer, prema svim pokazateljima, sigurnosna situacija u istočnosarajevskom okrugu ozbiljno je narušena, čak je pojedini stanovnici porede za poslijeratnim periodom kada su na “divljem Istoku” Sarajeva harale zločinačke organizacije predvođene Đorđem Ždralom i Darkom Elezom, koje su iza sebe ostavile desetine mrtvih i ranjenih, uključujući i najviše policijske dužnosnike.

“Nije lijepo vidjeti specijalce na svakom ćošku i ulici, ali ipak oni ulijevaju neko povjerenje i sigurnost  građanima koji žive u paničnom strahu od brutalnih bandi rekataša, ubica, pljačkaša koji su posljednjih mjeseci ponovo digli glavu i teroririšu pošten svijet”, kaže za “SB” jedan stanovnik Lukavice zaposlen u državnim institucijama u Sarajevu. On napominje da lično ne vjeruje da su se lokalne policijske snage u stanju izboriti sa novima talasom nasilja i novom generacijom kriminalaca koji su zapljusnuli Istočno Sarajevo. “Dosadašnja iskustva i istrage pokazali su da je policija bila saveznik, a ne protiv kriminalaca”, kaže naš sugovornik i podsjeća na slučaj Bojana Cvijana, visokog policijskog dužnosnika MUP-a RS, kasnije i SIPA-e koji je zbog učešća u zločinačkoj organizaciji osuđen na Sudu BiH  na 20 godina robije.

Prema infomacijama koje je  “SB” dobila iz sigurnosnih agencija, kap koja je prelila čašu i natjerala MUP RS da se ozbiljno i robusno uključi u rješavanje teške sigurnosne situacije u Istočnom Sarajevu i najavi nemilosrdan rat kriminalu, bilo je mučko ubistvo mladića Miloša Ostojića, prvog dana ove godine u Istočnom Sarajevu.

Nesretni mladić ubijen je iz zasjede ispred lokalnog kluba “Sparta” . Ubica mu je pucao u noge, što ukazuje da ga je samo hio “upozoriti”, međutim jedan metak je pogodio arteriju i Ostojić je preminuo na putu do bolnice. Likvidirani mladić je bio sin Dragana Ostojića, vlasnika lanca pekara “Zlatno zrno”, jednog od najuglednijih poduzetnika i jednog od najvećih poslodavaca  u Istočnom Sarajevu koji zapošljava blizu 150 radnika. Unatoč brzoj i zajedničkoj akciji policije Istočnog Sarajeva i Kantona Sarajevo tokom koje je uhapšeno više osoba “odranije poznatih policiji”, ubica i njegovi nalogodavci još su na slobodi.

Iako su kolale i druge verzije motiva ovo zločina (sestra ubijenog Ostojića je udata za jednog poznatog crnogorskog “kontroverznog biznismena” što je uzimano kao jedan od mogućih tragova), ipak ni policijski istražitelji, ni građani Lukavice nisu imali dilemu da je pucanj u Miloša Ostojića bilo krvavo upozorenje njegovom ocu Draganu zbog odbijanja da platit reket koji je od njega prethodno bio tražen. Prema nekim informacijama, ožalošćenog oca je nekoliko dana nakon ubistva njegovog sina posjetio i Milorad Dodik, i obećao da će učiniti sve, “prevrnuti i nebo i zemlju” da se pronađu počinitelji tog mučkog zločina. Dodik, poznato je, ima iskustva sa takvim obećanjima ožalošćenim roditeljima, ali ne i bilo kakvog konkretnog uspjeha. Navodno je na Dodikov poticaj ministar Dragan Lukač digao na noge pripadnike SAJ-a i poslao ih, kao svojevrsnu kaznenu ekspediciju u ovaj dio RS. Isti izvori tvrde da skrhani Dragan Ostojić posljednjih dana traži kupca svog poslovnog carstva i priprema se za odlazak iz Bosne i Hercegovine.

Ubistvu Miloša Ostojića pethodio je još jedan zločin sa sličnim rukopisom: u maju prošle godine maskirani napadač likvidirao je, također u Lukavici, Miodraga Kruščića, vlasnika popularne diskoteke “Bigi”. Ni Kruščić, kako se tvdilo, nije platio traženi reket. “Zna se kome”, sve je što možete čuti u Lukavici. Ni njegov ubica nije pronađen. “Istočno Sarajevo je postalo pakao za svakog ko ima ikakav privatni biznis, ne traži se novac samo od ljudi koji ga imaju u izobilju, na meti reketaša su vlasnici malih radnji, prodavnica, frizerskih salona, kioska, ne bira se od koga će novac biti iznuđivan”, kažu jedan sugovornik “SB”, naravno anoniman.

DODIK BRANI ISTOČNO SARAJEVO

Onaj čije se ime posljednjih mjeseci ne izgovara u Istočnom Sarajevu, ili se izgovara “u četiri zida”, sa strahom i strepnjom je Darko Elez, poslijeratni gospodar života i  smrti ne samo u Istočnom Sarajevu, nego i u njegovom “komšiluku” – “Federalnom Sarajevu”. Iako policija ne izlazi sa dokazima koji bi potvrdili da Elez stoji iza ovih tragičnih događaja, poznavatelji prilika ukazuju na činjenicu da je najnovije pogoršanje bezbjedonosnih prilika koincidiralo sa njegovim izlaskom iz zatvora u Srbiji prije nešto više od godinu dana.

Podsjetimo, Darko Elez je osuđen na devet godina zatvora zbog organizacije kriminalne grupe koja je, kako je rečeno u presudi, “počinila nekoliko krivičnih djela, između ostalog trgovinu droge i iznudu”. Elez je na sudu oslobođen optužbi da je organizirao atentat na svog kuma i nekadašnjeg partnera Đorđa Ždralu. Iz zatvora je Elez izašao prije nešto više od godinu dana, u novembru pretprošle godine.

U Istočnom Sarajevu se o Elezovim telefonskim pozivima imućnijim ljudima i traženja od njih da (mu) plate reket počelo govoriti odmah po njegovom izlasku na slobodu. Šta je i koliko je od toga istina, do sada je nepoznato i to znaju samo oni koji su eventualne mete njegovih prijetnji. Tvrdi se da “Onaj čije se ime ne izgovara”, Elez, dakle, ima u dijelu BiH, uključujući i federalni komšiluk pravu malu vojsku svojih sljedbenika uključenih u njegovu reketaško-zločinačku mrežu. Pominje se brojka od 50-70 osoba, uglavnom mlađih, rođenih u vrijeme kada je Elez bio na “vrhuncu slave”, koja mu je lojalna i preko koje teroririzira i kontrolira ovaj kraj. Da je Darko Elez predmet istrage policijskiih agencija zbog nedavnog ubistva Istočnom Sarajevu, govori i to što je policija na području Kantona Sarajevo nakon likvidacije Miloša Ostojića privela jednog od njegovih najbližih suradnika koji je ubrzo zbog nedostatka dokaza pušten na slobodu.

Šta je u svemu ovome istina, a šta preuveličavanje stvarne moći i utjecaja Darka Eleza, teško je sa sigurnošću reći. Zna se da je riječ o beskrpuloznom, opasnom i nepredvidivom kriminalcu koji je godinama sa velikim uspjehom, uz pomoć brojnih veza u policiji i pravosuđu, nekažnjeno sijao strah, smrt i pustoš ne samo u BiH, nego i u cijeloj regiji. Potvrđuje to i činjenica da je nedugo nakon izlaska iz zatvora Elez telefonom nazvao inspektora SIPA-e Vahidina Šahinpašića koji je bio angažiran na antimafijaškom predmetu “Lutka” i prijetio mu smrću, nakon čega je Šahinpašiću dodijeljena 24-satna policijska zaštita.

S druge strane, postoje naznake da neki sitniji, “neafirmirani” kriminalci iz Istočnog Sarajeva, u želji da profitiraju na svojevrsnoj pandemiji straha koja je zavladala među građanima, samostalno provode reket krijući se iza “autoriteta” Darka Eleza i zastrašujućeg efekta koje porozvodi pominjanje njegovog imena kod žrtava reketarenja. Mediji su prije 15-ak dana pisali o slučaju izvjesnog Strahinje Pandurevića, 21-godišnjeg momka sa Pala čiji je otac tvrdio da ga je policija skoro nasmrt pretukla nakon što ga je privela na ispitivanje u policijsku stanicu. Pandureviću je, tvrdi njegov otac, od batina stradala slezena i ljekari su mu u posljednji čas spasili život. On je priveden nakon što je, predstavljajući se kao Darko Elez, tražio od jedne poznate hotelijerke sa Pala trideset hiljada eura. Nesretna žena to nije prijavila policiji, nego je panično počela sakupljati novac pozajmljujući od prijatelja. Policija je, nezavisno od nje, uhapsila Pandurevića, tvrdeći kasnije da nije završio u bolnici od njihovih batina, nego zbog “prirodne bolesti”, bolova u stomaku.

Mogu li pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice, dovedeni iz Banja Luke, opremljeni i naoružani najmodernijim sredstvima i oružjima, skloni prijekim i brutalnim metodama “ubjeđivanja” i zastrašivanja riješiti probem ugrožene sigurnosti života i imovine građana Istočnog Sarajeva, vjerovatno će se uskoro znati. Za sada niko osim uskog kruga ljudi oko Dragana Lukača ne zna ni šta je njihov mandat, ni koliko će trajati, kao ni kakve pravne procedure i istražne radnje prate njihovu “kaznenu ekspediciju”. Poznato je da se nigdje na svijetu problem organiziranog kriminala i borba protiv zločinačkih organizacija ne rješava isključivo angažiranjem ovakvih jedinica, one se koriste samo kao sredstvo u rukama pravne države, tužiteljstva. U suprotnom su tek teatralna demonstracija sile, pokazivanje zuba države koja nije ni pravna, ni pravedna, niti joj je sigunost građana među prioritetima.

Nije poznato da li je Milorad Dodik prilikom posljednjeg susreta sa Aleksandrom Vučićem, pored sih drugih vrsta pomoći koje je tražio od predsjednika Srbije, molio i za pomoć u rješavanju problema sa kojim se suočavaju stanovnici u njegovom novom komšiluku, Istočnom Sarajevu. Treba podsjetiti da je Darko Elez već godinama stanovnik Srbije i da je bio predmet brojnih istraga srbijanske policije što ga je na kraju koštalo višegodišnje robije. Na čelu Uprave policije Srbije u vrijeme hapšenja Eleza nalazio se Milorad Veljović, koji je odnedavno savjetnik predsjednika Srbije za unutrašnju bezbjednost. Njegovo iskustvo bi itekako pomoglo u rasvjetljavanju istine o zločinima i njihovim počiniteljima i naručiteljima u Istočnom Sarajevu koji se dovode u vezu sa licima iz kriminalnog miljea koji žive u Srbiji.

Slobodna-bosna.ba