Prateći misaone Facebook tokove Milana Tegeltije i Ružice Jukić, na prvi pogled čovjek bi rekao da ih nimalo ne brine stanje u pravosuđu i izvještaj Rajnharda Pribea, koji treba da stigne krajem godine…

Dok Tegeltija struže maštu u nepoznatom prostoru, baveći se “kosmičkom ravnotežom”, “agresivnom pseudograđanizacijom(?!)” i “medijskim sponzorušama”, Ružica Jukić vodi svoje istrage o zavjereničkom planu “za rušenje VSTS-a”, koji smišljaju “ambasade pojedinih zemalja”, naravno, uz učešće domaćih izdajnika. Narod bi rekao: “Selo gori, a baba se češlja!”

Pogledaju li se pažljivije njihove posljednje objave, neće biti teško zaključiti da indukovani strah od izvještaja Pribea prelazi u fazu panike.

“Ako se sruši VSTS, raspašće se i ostale institucije na nivou BiH”, upozorava zabrinuta potpredsjednica VSTS-a Ružica Jukić. Istovremeno, Ružica novinarima drži lekcije zbog toga što je “sataniziraju” i nad njom provode “psihički napad” (i pored toga što je “suviše transparentna”). Usput podozrijeva kako je u to uključen i nesrećni Muriz Memić, koga je primala u svojoj kancelariji i obećavala mu intervencije kod glavne tužiteljice u Tužilaštvu BiH. “Obećala sam da ću tražiti od glavne tužiteljice da se ispita prijava Memića i uključila sam u sve to i Andreu Šporer, koja je uposlenica OHR-a”, piše Ružica u svojoj Facebook objavi, priznajući da su joj svaki put glavna tužiteljica Gordana Tadić i tužitelj Ćazim odgovorili da oni rade na tome te da već saslušavaju svjedoke.

Ali, nesrećna Ružica, umjesto razotkrivanja zavjereničkog plana na rušenju VSTS-a, razotkriva samu sebe i pokazuje da se neovlašteno upliće u tužilačke slučajeve na način kako je to Nerminu Aleševiću obećavao i predsjednik Tegeltija u aferi “Potkivanje”. Nema toga ko će obuzdati Ružicu u samoubilačkom srljanju i objasniti joj da je svaka vrsta uplitanja u rad sudija i tužilaca nedozvoljen spoljni pritisak na samostalnost i nezavisnost. Nema autoriteta koji će Ružici objasniti da će svako ko pročita njeno hvalisanje kako pomaže Murizu Memiću razumjeti da se ona tako upliće u svaki tužilački predmet. Ako to može ona, svako će razumjeti da to može i svaki član VSTS-a. Zašto bi samo njoj pripadalo pravo da interveniše u predmetima stranaka? Ima li teže kompromitacije pravosuđa od onoga što radi Ružica Jukić?

Uzgred rečeno, Muriza Memića ne treba obmanjivati obećanjima da će neko riješiti nešto što je sistem upropastio. Bilo bi odgovorno i pošteno prema javnosti i prema Memiću priznati greške sistema i kazniti odgovorne. Nečasno je unesrećenog Muriza Memića, nakon svega što je preživio u susretu sa pravosuđem, zavaravati lažnom nadom, pa još ga i uvlačiti u halucinacije o zavjerama.

Nije se Ružica Jukić zaustavila na pozivanju Gordane Tadić nego je otišla korak dalje: u istragu je “uključila Andreu Šporer, uposlenicu OHR-a.” Zna li Ružica Jukić šta priča i šta radi? Otkuda joj pravo da u tužilačke slučajeve uključuje uposlenika međunarodnih institucija? Da li uopšte ljudi iz međunarodnih institucija smiju da se miješaju u tužilačke istrage? Ko će Ružici objasniti da sve što radi predstavlja kršenje zakona i zloupotrebu funkcije člana VSTS-a? Usput, ne sumnjam da je nazvala Andreu Šporer (agresivni uvijek imaju višak smjelosti), ali vjerujem da je Andrea poslije toga dobila osip.

Digresija koju uvodim za ispade Ružice Jukić treba da pokaže čitaocu kakve su njene sposobnosti za obavljanje najozbiljnije pravosudne dužnosti. Neko ko sam sebe istovremeno i hvali i diskredituje ima ozbiljne probleme sa snalaženjem u vremenu i prostoru.

U mnoštvu marginalija u kojima se sapliću Tegeltija i Ružica Jukić, jasno se uočava strah od Pribea. Slute i Tegeltija i Jukićeva da će njihova vladavina privatizovanim pravosudnim posjedom uknjižiti još jedan negativan izvještaj. Za razliku od nekoliko prethodnih, ovaj će biti sveobuhvatan i možda neće proći bez posljedica (mada se ne bih zakleo, znajući u kakvom je zamoru EK). Zbog toga se kroz svoje Facebook konstrukcije i Tegeltija i Jukićeva nervozno osvrću na očekivani izvještaj Pribea. Čine to iz dva pravca. Ružica Pribea vidi kao saučesnika u zavjereničkom rušenju VSTS-a. Opisujući scenario rušenja, kaže: “Zatim, da će gospodin Rajnhard Pribe, nezavisni ekspert Evropske unije, dostaviti izviješće koje će biti loše po pravosuđe te da će zajedno s američkom ambasadom tražiti od gospodina Incka da iskoristi bonske ovlasti prema VSTS-u, da raspusti njegove članove!” Kao i uvijek, Ružica nije precizna u mišljenju, a još manje u izražavanju. Neće izvještaj Pribea biti loš po pravosuđe nego će biti loš po VSTS. Po pravosuđe može biti samo dobar!

Nakon što je Ružica Jukić otkrila pojedinosti zavjereničkog plana, oglasio se i Milan Tegeltija da to potvrdi. “I do mene su došle takve informacije”, ponovio je, ne otkrivajući izvor. Ali, otišao je korak dalje i otkrio kakav će efekat proizvesti eventualni negativan izvještaj Pribea: “Kada je u pitanju izvještaj koji treba da izradi gospodin Pribe, naglašavam da su svi koraci koje smo preduzeli u zadnje dvije o po godine i koje preduzimamo, kako u dinamici tako i u sadržaju, blisko koordinisani sa Evropskom komisijom u Briselu, tako da će izvještaj gospodina Pribea o VSTS, na neki način, dobrim dijelom biti i izvještaj o samoj Evropskoj komisiji i njenim aktivnostima u saradnji sa VSTS-om.”

Dakle, nedvosmisleno je Tegeltija poručio svojim evropskim partnerima: Ne igrajte se, radili smo zajedno, provodili smo vaše preporuke – krivica je zajednička! Za domaću političku upotrebu, neće biti boljeg argumenta za protivnapad. Zainteresovane politike će spašavati VSTS tako što će se oštrica napada usmjeriti na Evropsku komisiju i Pribea.

Argumenata za odgovor iz EK ima na pretek. Sve dosadašnje analize bile su negativne. Sve ključne odluke VSTS-a bile su kontroverzne. Svi pokušaju da se instituciji pomogne su propali. Opšte je mišljenje da institucija više nema ni ugled ni povjerenje. I sama činjenica da predsjednik i potpredsjednica komuniciraju sa javnošću preko društvenih mreža, bulazneći o stvarima koje nemaju nikakve veze sa pravosuđem, pokazuje da institucija ne postoji.

Argumente treba pažljivo poslagati. Činjenice su tvrdoglave i govoriće same za sebe.

Branko Perić