Lukač je stvarni gospodar RS-a; Dodik ga je dva puta pokušao eliminisati…

Ove godine uspio se Milorad Dodik “ušlepati” na vidnom mjestu parade svega i svačega u čast Dana Republike Srpske. Dogodine će ga Željka Cvijanović i Dragan Lukač smjestiti u trećem redu svečane tribine (ukoliko ovaj praznik bude proslavljan). Ubuduće ga čeka uloga “sarajevske maskote” – baš kako sam davno prorekao. Doznajte i zašto.

Nakon kapitulantskog potpisivanja ANP-a bilo je za očekivati “grandiozno” proslavljanje 9. januara. Defileom sa 2 400 učesnika pokušano je ispoljavanje “svenarodnog jedinsta”, ali kvanititet je djelovao otužno i glupavo – dakle suprotno od željenog.

Šta je zajedničkog za sve te silne “ešalone” što hodiše Banjalukom? Odreda su na budžetu Republike Srpske. Baš kao i publika. Svi koji su u toj skalameriji od parade učestvovali bez materilalnog interesa, iz nekakvog ubjeđenja, obične su budaletine.

Zašto budaletine? Svako ko opštepoznatim i nezajažljivim interesandžijama služi samo kao dekor nije odmakao od budaletine. Nemojmo se lagati: gro učesnika u ovoj manifestaciji preko plata i drugih budžetskih davanja obezbjeđuje sopstvenu egzistenciju.

Elem, vratimo se temi, a to je pozicija “Velikog Baje”. Mnogo prije zadnjih opštih izbora u tekstovima sam objašnjavao Dodikove manevarske poteze u odnosu na Tegeltiju, Lukača, Cvijanovićku i druge perjanice SNSD-a, odnosno kako pokušava sačuvati dominaciju u sopstvenim redovima.

Davno sam objelodanio kako je “mrkonjički klan” i povezana tajkunska grupacija iskeširala Dodiku za kandidaturu Željke Cvijanović. Potom je jednako plaćen/podmićen za imenovanje Lukača na raniju poziciju.

Računica je bila vrlo jednostavna: Cvijanovićka je trebala premijerski mandat ponuditi Zoranu Tegeltiji, a šta bi u stvarnosti značilo potpuno preuzimanje Vlade RS od strane “mrkonjićkog klana”. I pokušala je predsjednica realizovati taj plan, ali je za samo par sati Dodik istupio sa imenom Radovana Viškovića. Istog dana objasnio sam sporna dešavanja, te podsjetio na prethodne tekstove u kojima sam ista najavio.

Rekoh li da Tegeltijina pozicija u Savjetu ministara BiH služi samo kako bi ga Dodik eliminisao iz entitetske vlasti, te da će se načekati dok zasjedne u obećanu fotelju? Koga zanimaju detalji neka pretražuje po mom blogu i portalima koji preuzimaju moje tekstove.

Ključ moći počiva na uvezivanju “mrkonjićkog klana”, koji kontroliše novčane tokove, sa “srbačkim klanom” koji dominira pravosuđem. Za potpunu vladavinu trebao je samo još Dragan Lukač jer se “pravo” u konačnici materijalizuje policijskom silom/prinudom.

Istine radi, mogao je Dodik odbiti mito za Lukačevo reimenovanje, ali je alternativa bila u vidu fizičke likvidacije, pa razumijemo zašto je odabrao keš. Pokušavao je Dodik eliminisati Lukača u dva navrata, šta sam i objašnjavao, ali bez realnih pretpostavki za uspjeh.

Narednih dana uslijediće i treći pokušaj, a preko već najavljene smjene Nedeljka Čubrilovića i zasad vijernih poslušnika Nenada Nešića i Darka Banjca. Čubrilović služi da se “otključa paket” sa smjenama ministara Neđe Trninića i Dragana Lukača.

No, kad je Lukač u pitanju ostaće samo sjećanje na još jedan bezuspješan Dodikov pokušaj. Zašto? Pa u svom SNSD-u Dodik nema potreban broj ruku za izglasavanje takve odluke. Zna on to odavno i samo zato je pozicionirao Radovana Viškovića kao marionetu spremnu za podnošenje ostavke.

Koliko Milorad Dodik ima realnu moć primoprati Viškovića na ostavku, a čime pada vlada, pitanje je svih pitanja. Možda potrebna moć proizilazi upravo iz dešavanja oko narko-biznisa o kojima sam pisao – kada sam Viškovića nazvao “narko-mazgom” Nasera Orića? Moji redoviti čitaoci znaju o čemu je riječ.

Sa druge strane Viškovićeva ostavka ne bi automatizmom značila eliminaciju Dragana Lukača, tako da i takav scenarij treba posmatrati sa ozbiljnom rezervom. Suština je ipak u tome da je Milorad Dodik odradio bukvalno sve šta se od njega očekivalo i sa čim je eventualno mogao trgovati.

Dragan Lukač je ovog trenutka stvarni gospodar Vlade RS i to najbolje vidimo po desetinama miliona maraka kakve je sebi mimo budžetskog plana obezbjedio (auta, helikopteri, radari…). Zoran Tegeltija je napokon zasjeo na državno-premijersku poziciju, nakon čega će se Dodik moći baviti samo stvarima iz nadležnosti Predsjedništva BiH. Tegeltija je posljednji koji će mu omogućiti miješanje u rad Savjeta ministara.

U konačnici Dodik je omogućio dalju realizaciju MAP-a (pristupanju NATO), a vjerujte kako je i to izveo u nadi dobijanja pomoći od novih/starih saveznika. Opet promašaj: sad se bukvalno našao između dvije vatre – američke i ruske. I to u narastajućem sukobu.

Sve u svemu, Milorad Dodik nema poluga moći u sveri odlučivanja u Republici Srpskoj, a ponajmanje oko budžetsko-privrednih tokova. Kako sam to davno ukazao “ključ sefa” budžeta nije pod njegovom kontrolom, a on odlično zna na čemu se zasniva politička lojalnost u Republici Srpskoj.

Dodikova realno najbolja ideja bila je koalicija sa PDP-om i SDS-om, no i to je propalo baš kako sam unaprijed najavio i detaljno obrazložio. Zato i jeste na nedavnom sasjedanju skupštine onakav bijes sručio na Šarovića i Borenovića. Krivo mu što ga puštaju da se davi u septičkoj jami koju je sam iskopao i napunio.

Sve u svemu, Milorada Dodika čeka uloga kakvu sam davno nazvao – “sarajevska maskota”. Do kraja mandata moći će se baviti samo stvarima iz nadležnosti Predsjedništva BiH, ali uz dva jednakopravna “glasa” pod isključivom kontrolom Bakira Izetbegovića.

Konkretnije: Dodik će ostati upamćen kao Izetbegovićevska “maskota”. Bio je “maskota” Alije Izetbegovića marta 1994. godine na konstitutivnoj skupštini Federacije BiH, a u perspektivi ostaje mu da zabavlja Sina Bakira.

Za kraj moram još samo podsjetiti i da sam vrlo precizno objasnio kakva sudbina čeka građane Republike Srpske kada tajkunsko-mafijaška grupacija uspostavi sve opisane poluge moći. Ove godine Srbe čeka stvarno suočavanje sa posljedicama sopstvenih zabluda i saznanjem šta je to Republika Srpska.

Eto proslavili smo “praznik”, a sad valja gledati od čega se živi. I tu nastaje problem. Para u budžetu odavno manjka, a tajkunsko-mafijaška grupacija novih vladara Republike Srpske zasigurno neće umanjiti ionako nezajažljive apetite. A zašto bi to i činili kad kontrolišu vladu, policiju, pravosuđe…?!

Slobodna-bosna.ba