SVI VI KOJI ĆUTITE, ZNAJTE… MAFIJAŠKI REŽIM ĆE UDARITI I NA VAS
Dodik ojačao Predsjedništvo BiH; Mihajlovićev strah od likvidacije; Viškovićev vozač u akciji pokušaja likvidacije; Petrović “potvrdio” ERS u “glavu”…
1.
Gotovo nikakve šanse su za usvajanje ANP-a i nastavka evroatlanstkih integracionih procesa, koji su, zvanično, počeli 2005., a još snažnije ih podržao Milorad Dodik 2009. godine, kada je Predsjedništvo BiH uputilo pismo NATO paktu u kojem izražava namjeru da se BiH pridruži Alijansi.
2.
Dodik, koji je tada bio premijer, podržao je takav stav i rekao – ne treba zasjedanje Narodne skupštine. Deset godina kasnije, tvrdi da bez parlamenta RS ne može ništa.
Dodik baš “poštuje” NSRS – zavisno od toga šta mu u datom momentu lično treba. Ali to je već poodavno poznata priča – institucije ne postoje, sem imenom; Njihova suština je u Dodikovim rukama i njegovim ličnim odlukama.3.
Gotovo nikakve šanse su i za usvajanje Zorana Tegeltije kao mandatara za novi Savjet ministara, osim ako se ne desi neko čudo.
Ni to nije neko preveliko iznenađenje, jer Dodik i nije htio Tegeltiju na toj poziciji; Dovoljno je jak i opasan po njega i bez nje.
4.
Nema ANP-a, nema Tegeltije, ima krize; I da ima i ANP-a i Tegeltije, opet bi bila kriza, tako da sve dođe na isto, sem jednog malog, ali bitnog detalja – Dodik je dodatno zaoštrio svoj odnos sa Zapadom/SAD-om i dodatno “poboljšao” svoj odnos sa Rusijom: Manevarski prostor između Čekića i Nakovnja za njega je sve manji.
5.
U cijeloj priči oko dešavanja na nivou BiH, svima promiče jedan paradoks: Predsjedništvo BiH već 12 godina nije imalo tako značajnu institucionalnu ulogu kao što je ima otkad je Dodik član tog tijela.
Noseći vlast sa sobom, ističući sebe ispred svih drugih, Dodik je, (ne)htijući, ojačao poziciju Predsjedništva kao nijedan od njegovih bivših članova; samim tim i poziciju BiH.
6.
Istovremeno je oslabio poziciju predsjednika i premijera RS, koje su bile itekako značajne dok je Dodik dominirao njima, kao i Narodne skupštine RS, koja je poodavno tek pomoćni alat njegove privatne Grupe za rušenje, što hara najmračnijim dijelom Evrope, kako se RS, bez ikakve dileme, da okarakterisati.
Željka Cvijanović i Radovan Višković nisu ni sjenke nekadašnjih sjenki koje su bili – ona kao premijer, on kao predsjednik poslaničke grupe SNSD-a. Ali zato njihovi vozači pucaju, što od zdravlja, što od obijesti!
7.
Paradoks No2 je da je Dodik, ojačavajući Predsjedništvo BiH, oslabio samog sebe, jer je tek 1/3 te institucije.
8.
Nefunkcionisanje parlamenta BiH, koje Dodik opstruiše ne dozvoljavajući potpuno konstituisanje tog tijela, dodatno slabi njegovu poziciju, a ojačava BiH, što je paradoks No3!
9.
Neko bi mogao zaključiti da je Dodik, na osnovu navedenog, u ofanzivi; Pogrešno, on je u potpunoj defanzivi, pribijen uza zid i biće zaista interesantno posmatrati kako će se pokušati izmigoljiti iz, za njega, potpuno gubitničke situacije.
Naravno, to bez novih nasilnih udaraca u prazno neće proći.
10.
Svetozar Mihajlović, senator RS, samim tim pripadnik Režima koji je okupirao taj entitet, prvi je iz te kaste javno saopštio da “mafija preuzima vlast u RS”; Mihajlović je to izjavio nakon što je bio izložen standardnoj proceduri torture Hunte Dragana Lukača – a la bandić.
Dok su druge premlaćivali, pljačkali, ubijali… Mihajlović je ćutao; Progovorio je tek kada su “pokucali” na njegova leđa!!!
Milorad Debeljević, zamjenik Okružnog tužioca i osoba od ličnog povjerenja Milana Tegeltije, Kuma pravosudne mafije, ima zadatak da sve navedeno zataška! Tipično, ali i jezivo koliko je tih Tegeltijinih debeljevića u pravosuđu!!!
11.
Mihajlović nije jedini pripadnik Režima koji je doživio bandićevski pristup, koji policija javno tretira zakonitim. Ostali ćute, svjesni da je Mafija koja je poodavno preuzela vlast u RS preopasna. Ćute iz straha, baš kao što je i Mihajlović iz straha godinama ćutao, a onda zbog nekontrolisanog straha progovorio. Straha od ukidanja života.
12.
A pokušaj ukidanja života nije stran ni Milošu Jovanoviću, vozaču Radovana Viškovića, koji je prije dvije večeri pucao; Srećom, promašio je, iako je u Bratuncu gađao u ljude kao u mete! Ciljao je u “meso”!
Treća je to pucnjava Jovanovića; Druga koju pokušava da zataška Branko Šarčević, komandir Policijske stanice Bratunac.
Jovanović, specijalac sa viškom municije, manjkom mozga i željom da konačno nekog likvidira, pokušavao je to i iz rafala prije dvije godine, ali je Šarčević tada sve zataškao. Uz pomoć nekog od debeljevića.
Prije nego što je pucao preksinoć, Jovanović je jednom od redara na moto skupu, vježbe radi, gurnuo pištolj u usta. I prijetio.
Redar se nekako uspio odmaći, spasiti živu glavu, počeo sa ostalim bježati, da bi Jovanović zapucao za njima, pod motom “Drina nije daleko”.
Viškovića stalno voze opake i zle osobe – prije Jovanovića, bio je to, svojevremeno, Slaviša Jurošević, organizator pokušajan ubistva Slobodana Vasiljevića, 02.06. o.g.
Jurošević čeka da ga izruče iz Grčke; Kada će, još nisam dobio odgovor od Ministarstva pravde BiH, koje je trebalo da proslijedi dokumentaciju potrebnu za ekstradiciju.
13.
Lukačeva Hunta će, nakon Jovanovićevog pokušaja strijeljanja redara auto moto skupa, valjda saopštiti da je sve uradio u skladu sa zakonom: Stavio prvo pištolj u usta jednoj od meta, potom je pustio da se malo udalji (dao im “fore”), pa tek onda počeo da “šara”…
Neko do debeljevića i šarčevića će sve to da uvije “zakonski” u prekršaj javnog reda i mira, (iako je to pokušaj likvidacije), jer zaista nije u redu uznemiravati raznorazne Viškovićeve vozače, “policajce” sklone nasilju i “pregledu” novčanika, prebijanju, a poneke i ubijanju… i ostale pripadnike Hunte!
Slušajte bandiće kako ne bi bili pretučeni, bačeni niz stepenice, osjetili cijev pištolja u ustima, završili u Crkvenoj, Drini, Savi…
14.Strah je ključni razlog što se ne govori ni o propasti Rafinerije, posebno o tome da li je onaj požar bio slučajan ili strateški;
Strah je ključni razlog što niko da saopšti da je ERS bankrotirala, nepovratno satrvena, sahranjena i da za to nije kriv samo Luka Petrović, već niz njegovih prethodnika, kao i višedecenijskih rušitelja, smještenih u vrhu Elektroprivrede, poput Nenada Radovića, Maksima Skoke, i ostalih milovića, milekićki i njima sličnih đokića…
Luka Petrović je imenovan na poziciju generalnog direktora ERS samo da je “potvrdi” – sa nizom preciznih i štetnih “tendera” u “glavu”!!! Rafalno!
Slobodan Vasković
