Trojni pakt na godišnjicu oluje
Gledajući potpisivanje Trojnog pakta Dodik – Čović – Izetbegović, i to na godišnjicu „Oluje“, pada Knina i najvećeg srpskog stradanja u novijoj istoriji, sjetio sam se poučnih riječi iz Jevanđelja po Mateju u kome se kaže:
„U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima – čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčijem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.Bere li se s trnja grožđe ili sa bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle po plodovima ćete ih njihovim prepoznati“.
Plodovi Trojnog pakta su gorki i otrovni, i uskoro će to osjetiti i oni nevjerni, koji još uvijek naivno vjeruju da su populisti – „nacionalni lideri“ neke patriote. Svojim potpisom, prihvatanjem daljih evropskih i NATO integracija, cjelovite i nedjeljive domovine Bosne i Hercegovine, Dodik je bacio pod noge dve što je pričao proteklih mjeseci, ali to i nije neko iznenađenje imajući u vidu o kakvom se beskrupuloznom makijavelisti radi. Preko noći su se raspršile priče o vojnoj neutralnosti, blokadama, odcjepljenju i nezavisnosti Srpske, a Dodik je pristao na sve ustupke i poniženja kako bi ušao u Savjet ministara BiH.
Najteže od svega je što je prihvatanjem Sporazuma i uslova SDA i HDZ-a u veoma nepovoljan i neravnopravan položaj dovedena Republika Srpska i dejtonski principi. Bošnjaci i Hrvati dobili su sve ključne resore, dok će prvi put Srbi imati svega dva ministra, i to u najmanje bitnim resorima. Bošnjaci i SDA imaju posebnog razloga za zadovoljstvo i slavlje jer će kontrolisati ministarstva odbrane, bezbjednosti i vanjskih poslova. Hrvati su tradicionalno pod svoju „šapu“ stavili finansije, pravdu te civilne poslove, a Srbi po prvi put od potpisivanja Dejtona 1995. godine imaju samo dva ministra, i to marginalnog Ministarstva transporta i telekomunikacija te spoljne trgovine.
Izdajnik je Trojni pakt potpisao na dan pada Knina, Oluje i velikog stradanja, a to nije nimalo slučajno već veoma simbolično. Bošnjaci nikada 11-og jula ne bi sklapali neki važan ugovor, dok ne prođe obilježavanje stradanja u Srebrenici, niti bi Hrvati sa Srbima potpisivali Sporazum recimo 18-og novembra, kada su poraženi u Vukovaru! Veleizdajnikov pobratim i desna ruka Dragan Čović je prije stavljanja mastila na papir u Sarajevu čestitao Kolindi dan domovinske zahvalnosti i etničko čišćenje Srba iz Hrvatske, a onda se izgrlio sa pobratimom Dodikom zadovonjno likujući nad njegovom pohlepom i izdajom nacionalnih interesa, jer Hrvati nikada nisu imali pouzdanijeg trojanskog konja u srpskom nacionalnom korpusu.
O kiselim kolačima evropskog radioaktivnog političkog otpada, zvanog Lars Gunar Vigemark, suvišno je govoriti jer je njegova pojava kontaminirala region i ostaviće trajne posledice i nepoverenje da Evropska Unija ima iole dobre namjere prema ovom prostoru, jer da kojim slučajem ima iskrenu želju da nam pomogne nedostojnog Vigemarka bi davno povukla i izvinila se zbog njegovih sramnih poteza. Njega ćemo takođe, kao i potpisnike Trojnog pakta, pamtiti po jevanđelskim gorkim kolačima, skupom gorivu, bodljikavim, ljutim i otrovnim plodovima kojima je dodatno zatrovao ionako kontaminiranu zemlju. Gorko će se sva tri naroda kajati dok naredne četiri godine budu jeli gorke plodove Trojnog bosanskog pakta, i samo je pitanje šta sve još moraju progutati da bi uvidjeli gdje ih sve ovo vodi!
Nebojša Vukanović