ŽALBA NA RJEŠENJE 13 0 P 005022 18 GVL

OSNOVNOM SUDU U DOBOJU – OKRUŽNOM SUDU U DOBOJU

ŽALBA NA RJEŠENJE 13 0 P 005022 18 GVL

ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA…
Veza : Predmet 80 0 P 043325 13 P2 iz Osnovnog suda u Bijeljini.
Za Sudsko vijeće Okružnog suda u Doboju, ističem prije svega informaciju i činjenicu da su pripadnici mafijaške mreže iz policije i tužilaštva u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe uklonili sa ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, materijalni dokaz ubistva, odnosno “dječiji ruksak” čije sam fotografije priložio uz prijedlog i oprali ga jakim hemijskim sredstvom kako bi prikrili ne samo ubistvo nego i krijumčarenje narkotika kamionom koji je prilikom ulaska u krug “AD Univerzal” ubio djevojčicu a onda pobjegao prije dolaska policije.

Prije svega skrećem pažnju da u ovom postupku uopšte nije predmet ispitivanje zakonitosti rada takozvanih organa u nekom krivičnom postupku nego diskriminacija prema meni i otimanje zakonom garantovanih prava.
S tim u vezi postavlja se pitanje, zašto onda kada sam ukazivao na kriminal i nezakonitosti rada tužilaštva donoseći nove dokaze i tražeći da mi se omogući prijavljivanje krivičnih djela onda to nije bio predmet ispitivanja u tom krivičnom postupku nego su zločinci iz sudske policije i MUP-a, hapsili majku ubijene djevojčice i mene te pokretali prekršajne postupke a onda se taj sud nije oglašavao nenadležnim.
Ali da pređem na najbitnije teme u nastavku obrazlaganja žalbe.
Ističem prije svega da dopis osnovnog suda u Bijeljini suštinski nije bitan jer praktično krivični postupak nije ni postojao nego je taj predmet otvoren isključivo zbog toga da bi se deponovale stvari koje je ubijena djevojčica imala uz sebe i gospodin sudija ni na koji način nije imao dodira sa istragom te podvlačim da se isključivo zahvaljujući njegovoj profesionalnosti došlo do ovih dokumenata i dokaza.
Najbitniji dokument je u stvari izjašnjenje Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini od 16.01.2017. potpisano od strane kriminalke Danice Stjepanović u kome ona pismeno tvrdi da “nema saznanja” ne o načinu oštećenja kaiševa kako je to pogrešno napisala sudija, nego kaže da nema nikakvih saznanja ni da su oštećeni što se jasno vidi, jer ta oštećenja naziva „navodnim”.
Danica Stjepanović je zločinac najgore vrste i naravno gnusno laže da o tome nema nikakvih saznanja pošto sam više puta pismeno obaveštavao tužilaštvo o tome i zahtijevao da mi bude odgovoreno.
Iz samog tužbenog zahtjeva koji je ovdje postupajuća sudija prepisala, ističem dio gdje je traženo da citiram “tužilaštvo u Bijeljini u roku od 15 dana objelodani Baji Zdenku kao zastupniku Bajo Bollin Budimke, stav po pitanju materijalnog dokaza – torbe, čije su fotografije predate još u februaru 2010. koja je materijalni dokaz ubistva, presječenog kaiša, opranog hemijskom sredstvom te o stavu vještaka trasologa da mu nisu dostavljeni podaci o unutrašnjim povredama a audio snimak je dostavljen još 2010. godine”.
To nije dakle neka nova činjenica koja se pojavila iznenada po okončanju postupka nego je nepobitna činjenica konstantno od 2009 do 2018 a to što sud nije htio da sasluša predstavnike tužilaštva kao svjedoke i utvrdi tu činjenicu niti je tužena RS na kojoj je teret dokazivanja iznela bilo kakav podatak o tome je smišljeno saučesnistvo suda u prikrivanju zločina.
I ovde je sada ključno pitanje i primjer smišljenog brutalnog fašističkog kršenja garantovanih prava, pitanje je zašto zločinac Danica Stjepanović nije tada 2012-te ili kasnije tokom postupka iznijela pismeno taj stav kako navodno “nema saznanja” nego tek 2017-te, kada je pomislila da je prošlo dovoljno vremena od trenutka kada su oprali benzinom materijalni dokaz i naravno kada je bila prisiljena odgovoriti ne meni, nego gospodinu sudiji koji je to od nje tražio.
Dakle pošto kako kaže tužilac Stjepanović, 2017-te “nema saznanja” o oštećenju ruksaka, odnosno torbe, logično je da “nije ništa znala” ni onda u vrijeme vođenja ovog postupka te je ta činjenica bila poznata i tada ali meni nije bila dostupna, pošto su mi zločinci zabranili pristup a na pismene zahtjeve nisu htjeli odgovarati kako bi glumili da nemaju pojma o dokazima ubistva i krijumčarenja.
Stav suda u tom i drugim postupcima, (recimo “Presuda 80 0 P 058903 15 Gž” na strani 3) je bio da je tužilaštvo navodno preduzelo sve potrebne radnje i vještačenja, uključujući i vještačenje torbe, (dječjeg ruksaka) što naravno nije istina.
Pismeno izjašnjenje Danice Stjepanović da navodno nema saznanja o oštećenju dječijeg ruksaka i stanju u kome se nalazi je u najmanju ruku dokaz da nije izvršila sve potrebne radnje, koje je bila dužna da ih izvrši a u stvarnosti znači da je smišljeno sa svojim saučesnicima, sakrila taj dokaz ubistva djevojčice da bi prikrila tajkune iz Bobar grupe i Asa auta, koji su krijumčarili narkotike a kako je poznato u Bobar banci su otkrivene transakcije narko mafije Darka Šarića te nešto kasnije se ispostavilo da je opljačkano stotine miliona maraka, što su zločinci iz političko tajkunski mafije godinama prikrivali po sistemu, kako kaže glavni republički tužilac da je za procesuiranje “krupnijih riba” potrebna i politička volja.
Pravi razlog za izdavanje i primjenu, usmene fašističke naredbe, kojom se zabranjuje pristup tužilaštvu svim srodnicima osmogodišnje ubijene djevojčice je to da bi ti zločinci mogli glumiti kako “nemaju saznanja” i kada budu dovedeni do zida da moraju nešto napisati oni će slagati kako o svemu nisu ništa znali.
Ovde je dakle veoma bitna ta ključna činjenica a to je da nikada od 2009. do danas dječji ruksak nije vještačen a sud je u vrijeme vođenja postupka “vjerovao” i naveo sasvim pogrešan podatak – da je taj materijalni dokaz vještačen.
Sudija Vakičić Željka koja je tada postupala je smišljeno saučestvovala u zaštiti kriminalaca iz tužilaštva i izvršila više kriminalnih radnji među kojima i krivično djelo uklanjanja falsifikata iz spisa koje je prethodno dostavilo pravobranilaštvo, ne znajući da je u pitanju falsifikat što se vidi iz priloga “Službena zabilješka T14 KTA 0012900 14 2 od 27.03.2015.” a dobio sam je tek u januaru 2019-te odnosno mogao sam ostvariti uvid, poslije naredbe gospodina sudije Destanović Senada po mojoj tužbi “80 0 P 097102 18” za utvrđenje diskriminacije zbog montirane optužnice u OJTIS i suda u Sokocu do koje je došlo pošto su kriminalci iz tamošnjih tužilaštva i suda lažirali nadležnost.
Važno je istaći da taj predmet “T14 KTA 0012900 14 2” i zabilješku iz njega kao i sve druge dokumente, kriminalci iz tužilaštva i policije prikrivaju neprekidno godinama upravo zahvaljujući podršci sudova koji neće da štite prava a diskriminaciju ne vide ni u fašističkim metodama zločinaca iz mafijaškog režima. Primjer toga je “Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr” iz koga se vidi da je zabranjen pristup i dostava dokaza svim srodnicima ubijene osmogodišnje djevojčice”

PRILOZI