Moderni današnji kvazi-feudalni sustav?

Svaki uspješni kapitalisti će vam reći da je kapitalizam još uvijek sveti gral moderne ekonomije. Bez sumnje, kapitalizam je učinio više da se unaprijede određeni aspekti čovječanstva od bilo kojeg drugog gospodarskog sustava do danas.

No, nešto se događa. Kako ograničenja kapitalizma postaju sve više i više očita, ekonomisti, profesionalno i na drugi način, pokušavaju ublažiti svoje inherentne nedostatke pozivom na povratak etičkog ili “svjesnog” kapitalizma. Ako je kapitalizam na kraju svih ekonomskih sustava, zašto nam to uopće i treba?

Zaobilaženje formalne kvalitativne analize, moglo bi se pretpostaviti da je problem dovoljno transparentan, on se zove – pohlepa.

Unutar sustava u kojem tržišta i financijske špekulacije posluju bez nadzora zahvaljujući korporativnim lobistima, prihod stalno ide prema gore, što je dovelo do rastuće nejednakosti prihoda.

Profit se privatizira, a gubitak je socijaliziran, omogućavajući nekoličini da ima korist od eksplozije bogatstva dok prihodi većina radničke klase stagniraju ili čak i kolabiraju. Ovaj tijek ponižavanja bi mogao biti označen kao moderni današnji kvazi-feudalni sustav.

Iako imamo sve više podataka kojima možemo potvrditi trajnu degradaciju radničke klase i njihovog “bogatstva” koje je nastalo tijekom mnogih generacija unutar kapitalizma, ne trebate tražiti dalje od tri glavna elementa kapitalizma koji su ugrađeni u sustav laži.

Tri središnja elementa kapitalizma su akumulacije kapitala, natjecanje i sustav cijena. Pstoji i četvrti element koji je potreban kao derivat prva tri za održavanje kapitalizma –  rast.

Kriza bilo kakva bila, amerikanci nemaju što za jesti, siromaštvo, beskućnici, no ipak, američko tržište dionica (burza) obara rekorde svih vremena. Pumpanje balona i rast je osnova kapitalizma.

Bacimo pogled na najviše manjkavu komponentu – natjecanje.

Kapitalizam zahtijeva gubitnika za svakog pobjednika

To vidimo kao istinski učinak dok više od pola svijeta i dalje je zaglibio u smiješnom umjetnom siromaštvu stvorenom od ljudske ruke.

Iako kapitalizam nije ekonomski sustav za cijeli planet, on je u interakciji s drugim gospodarskim sustavima, sudjeluje u siromašnim plaćama i žalosnim uvjetima rada. Također vidimo da je konkurencija zapravo kratkovidni mehanizam u “opstanku najjačih”.

Čak i u životinjskom carstvu, ono što se pogrešno naziva, “preživljavanje najsposobnijih” je holistički, “ne-opstanak u ne-najjačih.” Ako je Priroda uistinu omogućila Opstanak najjačih, to će stvoriti uvjete parazitskog tipa u kojem bi parazit završio uništavanjem “domaćina”, ili njegove okoline.

Ipak, čovjek je uvjeren da Priroda djeluje kroz opstanak najjačih i to je dovelo čovjeka da djeluje isto tako prema drugom. Vidite li koliko je čovjek postao Zemljin destruktivni parazit na okoliš i da smo kompromitirali naš dom planet i našu budućnost?

Kapital koji se gomilao bez vraćanja u opticaj je velika prijetnja za dugoročnu održivost kapitalizma. Igralište je daleko od razine na kojem 85 ljudi kontroliraju polovicu svjetskog bogatstva.

Sredstva za neki cilj?

Kada kapital postaje krajnja igra prije nego nego sredstvo za ukidanje sustava cijena, koji je izgrađen za manipulaciju trgovine, a zatim dodajte i stvaranju kartela … ne bi trebalo biti čudo da su trenutna društvenih zla u svijetu, umjetno stvorena od čovjeka.

A što se događa kada mjehuri vođeni politikom (burza) eksplodiraju i nema rasta? Kapitalistički kriptonit je rast. Problem s ovisnošću o rastu je da se “troši” i “konzumira” sve na njenom putu – poput požara izvan kontrole. Dodajte i dinamiku natjecanja da malo potpali vatricu i lomača je stvorena, što je rezultiralo u gomilanju bogatstva zbog gomilanja bogatstva, sredstvo bez nezasitna kraja i što je Platonov student Aristotel rekao, izradu novca putem sredstava monopola. Monopol znači sve više neravnoteže.

Također, važno je biti svjestan da više od polovine svjetske populacije živi u zemljama u kojima je ljudska populacija dosegla svoj maksimum, što znači da je stopa nataliteta ispod “zamjenske” razine. Mnoge europske zemlje danas čak i nude poticaje za povećanje nataliteta. Nije li ovo kontra-inicijativa u prenapučenju svijeta? Treba li se povećavati nataliteta isključivo u svrhu potrošnje?

Zadnji predmet vrijedan spomena je ulazak kapitalista u manja tržišta širom svijeta, uzdržavajući samoodrživi posao lokalne komunalne zajednice, dominirati i/ili nastojati kontrolirati prirodne resurse u ime napretka i radnih mjesta, ali onda zapravo poremetiti održivu kooperativnu zajednicu i lišiti ju njezinih resursa.

Moramo priznati nedostatke kapitalizma i započeti istragu o višoj svijesti ekonomije koja uključuje društvenu odgovornost, što bi zapravo stvorilo uvjete da čovječanstvo lako napreduje, a ne kroz nepotrebne borbe.

Priroda nam pokazuje da holistička simbioza znači raditi zajedno u suradnji za zajedničko dobro. Ono što ne surađuje na obostranu korist donosi vlastitu smrt, ne-opstanak ne-najjačih.

Kako konkurencija misli da postoji jedan ili više gubitnika na svakog dobitnika, odmah vidimo ovo: Kapitalizam je ograničen, bi-polarni konstrukt, rođen u procesu odvajanju svijesti, konzumirajući (izjedajući) sam sebe prema vlastitoj smrti.

Hvala onima koji posluju u zrelosti, mudrosti i poštenju, prave službe globalne zajednice.