Elna Pašagić je supruga sinoć preminulog doktora epidemiologa Šefika Pašagića. Nakon smrti supruga, iza kojeg je ostalo četvero maloljetne djece, odlučila je izaći u javnost i za Klix.ba ispričati sve ono što se dešavalo u posljednjih, kobnih, 14 dana…
“Kada se ovakvo nešto dogodilo ljekaru koji se cijeli svoj radni vijek od 1987. godine bavio javnim zdravstvom, prevencijom u zdravstvenoj zaštiti i prevencijom zaraznih oboljenja… Šta će se dogoditi nekom penzioneru, nekom čovjeku iz radničke klase”, govori nam Elna.
Njen suprug dr. Šefik Pašagić je dobio temperaturu oko 21. marta kada je bio kod kuće.
“Nakon dva dana povišene temperature nazvali smo DZ Vrazova, jer smo prijavljeni tu, ali mjesto prebavališta nam je Novo Sarajevo. Ja sam rekla da je suprug bolestan, a s obzirom na to da je ovakva situacija, mora se prvo pozvati, jer se ne može ići direktno u dom zdravlja. Iz DZ Vrazova su mi rekli da moj suprug treba početi piti antibiotik Klacid. Bez pregleda i bez ikakvih nalaza”, ispričala je.
Kaže da je pitala da li je to pametno te da li neko može doći kod njih kući kako bi pregledali dr. Pašagića. Također kaže da je njen suprug bio spreman odmah se testirati na koronavirus kako bi zaštitio sve ostale.
“Rekli su mi da nemaju zaštitne opreme da dođu i uzmu bris, a nemaju ni briseva. Rekla sam da onda neko treba doći, ako on ne može u dom zdravlja, ni u privatnu kliniku. Neko treba doći, ili iz doma zdravlja ili iz Hitne pomoći. Rekli su mi da nazovem Hitnu. U Hitnoj su mi rekli da se javimo Porodičnoj medicini Vrazova. Ponovo zovem Vrazovu, ali mi kažu oni ne mogu izaći jer nemaju zaštitne opreme”, prisjeća se Elna.
Pozivi, pozivi, pozivi…Dr. Šefik Pašagić, kaže njegova supruga, počinje uzimati antibiotik Klacid, ali tempratura mu nije spala ni treći ni četvrti dan.
“Ponovo zovem, a doktorica iz Doma zdravlja Vrazova mi kaže da zovem Dom zdravlja Omer Maslić, jer nam je mjesto prebivališta u Novom Sarajevu. Ja im kažem da je pacijent četvrti dan pod temperaturom te pitam da li je zaista bitno gdje je mjesto prebivališta i da mogu po kartonu naći sve. Zatim zovem DZ Omer Maslić, tu mi dr. Sanja Soldo kaže da je Šefik njen prijatelj i da moramo zvati Epidemiološku službu”.
Elna zatim zove Epidemiološku službu gdje joj kažu da su nemoćni, jer oni samo mogu uzeti bris, ali ne mogu tek tako, jer ima procedura.
“Iz Epidemiološke službe Šefika pitaju da li je imao raniji kontakt s nekim ko je zaražen, da li je negdje putovao i slično. Odgovaramo im da ništa od toga nije bilo, ali i da jeste bio s nekim ko je zaražen, možda ne zna, s obzirom na to da svi možemo biti kliconoše.
“Tu nam kažu da nema epidemiološke slike. Ja im kažem da je Šefik epidemiolog i da valjda on zna ima li epidemiološke slike ili ne. Tražili smo da neko dođe, da vide da li antibiotik Klacid djeluje ili ne, jer četvrti dan i dalje ima temperaturu”, priča Elna.
Nakon toga ponovo zove DZ Omer Maslić, a tu saznaje da oni nemaju zaštitnu opremu da dođu kući, jer ne znaju je li zaražen.
“Ja sam sutradan, pošto imamo privatnu firmu Sanitacija, poslala u DZ Omer Maslić 4 odijela jednokratna – specijalna. Dan prije su me zvali u Sanitaciju da kao privatna firma damo javnoj ustanovi zaštitna odijela. Zamislite tog zdravstva i te organizacije. Ja sam rekla da ćemo pokloniti odijela, samo neka izađu na teren”, kaže Elna.
“Šefik opet sutradan ima temperaturu, opet ja zovem. Na kraju je dr. Sanja Soldo došla kod nas, bez zaštitnog odijela, s maskom i rukavicama, i kako je rekla, došla je jer je Šefik njen prijatelj. Slušalicama ga je pregledala i rekla da nema nikakve upale pluća. Dala je uputnicu da uradi laboratorijske nalaze, ali ne u DZ Omer Maslić, nego u Vrazovoj”.
Dani prolaze…
S obzirom na to da je bila subota navečer, prisjeća se, čekali su ponedjeljak.
“Opet zovem Vrazovu, upućuju me u Omer Maslić. Javlja se jedan ljekar i kaže mi da bi oni došli, ali da nemaju zaštitne opreme i ne znaju je li pacijent zaražen. Pitam ih da li oni mogu javiti Epidemiloškoj službi da dođu i uzmu bris”, govori naša sagovornica.
Ističe da su dani prolazili u razgovorima, da je Šefik iz dana u dan propadao, a da niko ništa nije poduzimao.
“Došli su 31. marta i uzeli bris. Tu nam je pomogla jedna epidemiologinja iz Zavoda za javno zdravstvo. Rekla je da će izaći na teren, a do tada nisu imali dovoljno testova. Znači, nije bilo testova, a ne da nije bilo epidemiološke slike”, zaključuje supruga preminulog doktora Pašagića.
Saznajemo da je dr. Pašagić zvao svoje prijatelje i specijaliste pulmologe koji ne rade na KCUS-u, ali su vrhunski stručnjaci poput prof. dr. Zehre Dizdarević te ih je molio za pomoć.
“Ona mu je rekla da on nije jedini slučaj i da je zovu i drugi pacijenti kojima nije pružena medicinska pomoć odnosno pregled. Također je zvao i pulmologa dr. Hadžimurtezića koji bi u ovakvim situacijama, bez obzira što su u penziji, dali svoj doprinos i dugogodišnje iskustvo u liječenju i zaštiti pacijenata“, govori Elna.
Dolazi 1. april i iz Zavoda za javno zdravstvo porodici Pašagić potvrđuju da je nalaz na koronavirus negativan.
“U međuvremenu smo uradili privatno kompletnu krvnu sliku i tu vidimo da je anemičan, da organizam pada. Epidemiolog mi javlja da podignemo nalaz u DZ Omer Maslić. Tu donosim privatne nalaze da pokažem da je anemija. Ako je negativan nalaz, kako Šefik i dalje ima temperaturu i počinje kašljati, pored antibiotika. Tu mi kažu da se trebam smiriti te da suprugu počnem davati cveklu i špinat, da se poboljša krvna slika. Njemu je željezo bilo 4, a muškarci treba da imaju između 15 i 30. Rekla sam im da je možda bakterijska upala pluća, pitala sam da li to trebam ja njima govoriti”, prisjeća se.
Nakon toga je za supruga tražila da mu daju uputnicu za Klinički centar, odnosno za Podhrastove (Klinika za plućne bolesti).
“Tada mi u DZ Omer Maslić kažu da idem u Vrazovu. To sam odbila, jer više nisam mogla razgovarati tako, civilizovano. Zahtijevala sam uputnicu za KCUS bez obzira na to što je nalaz negativan. Napisali su mu uputnicu za Podhrastove, iako sam mislila da će prvo KCUS uraditi analize, pa da oni dalje šalju na Podhrastove”, govori Elna.
Nakon toga, kada su dobili negativan nalaz na koronavirus, sa suprugom odlazi u privatnu kliniku Al Tawil gdje radi CTG pluća i ultrazvuk abdomena.
“Dobijamo nalaz da su mu oba plućna krila upaljena i da mu je krvna slika loša. Dolazimo kući, on jedva diše. Zovem Hitnu pomoć da ga prevezu s uputnicom na Podhrastove, jer ne može autom. Dva sata je čekao Hitnu. Dva sata jer su se svađali sa DZ Vrazova i DZ Omer Maslić ko će doći po pacijenta, zato što je uputnica za Podhrastove. Ja dižem paniku, zovem njegove kolege, molim ih da riješe situaciju ili da meni dopuste da ga vozim s obzirom na to da više nemamo vremena”.
Nakon dva sata stiže Hitna pomoć, s vozačem i medicinskim tehničarom.
“Tada medicinski tehničar sjeda s vozačem naprijed i ostavlja pacijenta nazad samog i prevoze ga gore. Kada je stigao na Podhrastove, kažu mu da se mora raditi retestiranje na koronavirus. Na drugom testiranju je također bio negativan, po prijemu u Podhrastove. Uz takvu iscrpljenost on sjedi u čekaonici (gdje je izolatorij) od 5 popodne do 12 navečer i čeka nalaz trećeg testa da na osnovu njega odluče da li ide s pacijentima negativnim ili pozitivnim na koronavirus. On tu sjedi na stolici, jedva diše i čeka rezultate. Na kraju ga prebacuju u sobu.”
Elna se prisjetila i da su njenom suprugu, kada je stigao u Kliniku za plućne bolesti, kazali da je “zalutao”.
“Kada je pitao kako je zalutao, rekli su mu da mu pluća nisu toliko ugrožena i da je test negativan. Ali su ga ostavili jer im je kolega ljekar. A onda je bio negativan na drugom retestiranju, pa pozitivan na trećem retestiranju”.
Rezultati trećeg testiranja su stigli ujutru i pokazali da je dr. Šefik Pašagić tada pozitivan na koronavirus.
“To je već 2. april. Bez teraprije i kisika je bio skoro 24 sata. Ja ih kao zdravstveni radnik molim da mu daju terapiju, da mu daju transfuziju krvi, da se malo oporavi jer je iscrpljen. Tu mi kažu da ja ne trebam sugerisati i da se ne miješam, što sam i ispoštovala”, kaže Elna i dodaje da su 2. aprila oko 16 sati njenom suprugu uključili terapiju i dali mu kisik.
“Stanje je sve gore bilo, i 3. i 4. aprila s obzirom na to da terapija očito nije djelovala. Pitala sam se da li su pogriješili, da li su trebali reagovati bakterijski lijekovima, da li su tačni testovi da je sada pozitivan…”
Tada mi Šefik javlja da i dalje ima temperaturu, da čeka po tri sata da mu daju paracetamol.
“Zovem gore i pitam zašto čeka na paracetamol, a odgovaraju mi da zbog nedostatka opreme ne mogu ulaziti često kod pacijenata. Ja sam tada ponudila da doniram 200 zaštitnih odijela, ne samo za mog supruga, nego za sve pacijente. Odgovaraju mi da to trebam vidjeti sa šefom za donacije”.
Konačno, jučer, 5. aprila, Elna je pozvala Podhrastove i pitala zašto njenom suprugu četiri dana niko nije uradio nalaze krvi.
“Tu mi govore da još nije vrijeme za transfuziju i da se ne trebam miješati. Kažem im da ako će ići na respirator, mora primiti anesteziju, a ne može se primiti anestezija bez ranije urađenih nalaza”, priča nam supruga preminulog epidemiologa.
Zašto nisu urađeni nalazi prije anestezije?Oko 16 sati porodica Pašagić je dobila informaciju da će Šefika oko 16 sati staviti na respirator.
“Čekamo 17 sati da nam jave da li je završena anestezija, intubiranje i stavljanje na respirator. Zovemo nekoliko puta, niko nam se ne javlja. U 18 sati su nam javili da je preselio. Pitam kako je preminuo, a odgovaraju mi da je preminuo kada su mu dali anesteziju. Nisu ga ni stavili na respirator. Kazali su mi da ne mogu vaditi nalaze na tom odjeljenju, a ja sam ih to jutro opominjala da mu urade nalaze i krvnu sliku”, ispričala je Elna.
Pred kraj razgovora ističe da je dr. Šefik Pašagić bio zdrav čovjek i da je redovno obavljao preventivne preglede u Zagrebu i Beogradu. Kaže, to može potvrditi, prof. dr. kardiolog Čikeš kao i cijeli njegov tim te radiolog dr. Skyarov iz Zagreba.
“Stalno je napominjao da je zdravstveni sistem BiH izgubio vrhunske ljekara, zato je kao preventivac svoje preglede i preglede svoje obitelji vršio van BiH”, dodala je te istakla da se u vrijeme pandemije moralo angažirati posebno medicinsko osoblje koje može odgovoriti svojim iskustvom u praksi i nauci te na osnovu toga biti spremni na liječenje pacijenta u ovakvim okolnostima.
“U praksi pri pružanju medicinske skrbi pacijenata nisu operativni što dokazuje i naš slučaj. Hitna medicinska pomoć i hitni medicinski timovi domova zdravlja ne mogu odgovoriti i nisu spremni. Odgovorno tvrdim”, dodala je.
Dr. Pašagić je, kaže njegova supruga, bio sportista, trenirao je i nije imao nikakvih problema.
“On je imao 60 godina, ali srce kao da je sportista od 30 godina, to se može potvrditi. Prof. dr. Šefik je bio poznat po tome da je preventivan, da je vodio zdrav život. I da on, takav čovjek, njima umre, a da ga nisu ni stavili na respirator. Zamislite kada se to desi nekome ko se bori u našem sistemu, stalno je apelovao na deratizaciju, pa kad se korona pojavila… On je molio da ga pregledaju, da mu daju uputnicu. On je zvao svoje kolege da ih pita šta da rade”.
Iza Šefika Pašagića ostala je supruga i četvero maloljetne djece. Od 10, 12, 13 i 14 godina. Njegovi roditelji ostali su bez sina.
“Na kraju poručujem da oni koji se boje i nemaju zaštitne opreme – ne trebaju se baviti zdravstvom. Ne možete to raditi ako se bojite, ako nećete da izađete na teren. Neka idu na bolovanje pa da znamo koliko zdravstvenih radnika imamo. Ako ste prihvatili to raditi, morate izaći na teren. U svim zemljama svijeta je omjer oporavljenih i umrlih 4:1. Kod nas čovjek umre kad je zdrav. Pitam i brinem se šta će se desiti s drugima. Strašno”, završila je Elna Pašagić uz napomenu da u kriznim štabovima moraju biti stručni ljekari i preventivci koji će adekvatno organizovati medicinske timove da odgovore zadatku kad je najpotrebnije i u pravom trenutku kako se ne bi dešavali propusti.
Članovi Pašagićeve porodice su testirani prije tri dana i rezultati su negativni.
Dr. Šefik Pašagić je bio priznati stručnjak, a o tome govori i činjenica da je bio član Svjetske zdravstvene organizacije za Jugoistočnu Evropu i član epidemiološke komore SAD-a i BiH.
